Patrologija - Patrologija, nauk o crkvenim ocima
  • Početna
  • Patrologija
    • Program patrologije
    • Kateheze Benedikta XVI.
    • Sveti Pavao
  • Duhovnost
    • Meditacije
    • Svećenička duhovnost
    • Obitelj
    • Mladi
    • PPS duhovnost
  • Liturgija
    • Euharistija
    • Propovijedi
  • Fotogalerija
  • Linkovi
  • O autoru
    • Publikacije
Početna
Patrologija
    Program patrologije
    Kateheze Benedikta XVI.
    Sveti Pavao
Duhovnost
    Meditacije
    Svećenička duhovnost
    Obitelj
    Mladi
    PPS duhovnost
Liturgija
    Euharistija
    Propovijedi
Fotogalerija
Linkovi
O autoru
    Publikacije
Patrologija - Patrologija, nauk o crkvenim ocima
  • Početna
  • Patrologija
    • Program patrologije
    • Kateheze Benedikta XVI.
    • Sveti Pavao
  • Duhovnost
    • Meditacije
    • Svećenička duhovnost
    • Obitelj
    • Mladi
    • PPS duhovnost
  • Liturgija
    • Euharistija
    • Propovijedi
  • Fotogalerija
  • Linkovi
  • O autoru
    • Publikacije
Mladi

Zgoditak na lutriji

August 14, 2013 by Ivan No Comments

dobitakIdući žustra koraka prema svom cilju, Tomislav se osvrtao i čak malo zagledao oko sebe. Hodao je s osjećajem da su sve oči na ulici uprte u njega, premda je bio poput tolikih jednostavnih mladića koji nisu privlačili ama baš nikakve pozornosti. Sve je gledao prati li ga netko, kao da je u ono malo sitniša koji je nosio u hlačama bilo cijelo bogatstvo. Među tolikim osjećajima koji su se miješali u njegovoj glavi bio je i osjećaj krivnje kao da je nekom nešto ukrao ili će ukrasti, premda nije činio ništa protuzakonito. Uostalom, gotovo svi njegovi vršnjaci i prijatelji iz kvarta i škole već godinama su ulazili u kladionice i zadržavali se na štandovima športske prognoze i igara na sreću.

Za razliku od njih on do danas nije imao prigodu jer jednostavno nije imao čime uplatiti listić športske prognoze, srećku lutrije ili se kladiti na neku od ponuđenih oklada. No u posljednjih nekoliko tjedana uspio je uštedjeti nekoliko kuna štedeći na slatkišima i usputno pomažući u nekim udrugama, što je bilo dovoljno da krene u ovu pustolovinu. Eto zašto je toliko žurio, jer je želio okušati sreću, te zažarenih obraza i zacakljenih očiju osjetiti čar iščekivanja nekog zgoditka. Pogotovo što ga je pratio predosjećaj da će doista i nešto dobiti.  Dvoumio se što napraviti, da li zaigrati športsku prognozu, upustiti se u oklade ili pak zaigrati neku kombinaciju na listiću lutrije. Mnogo bolje je pratio športska zbivanja, te je se s lakoćom mogao upustiti u prognoze utakmica ili se eventualno okladiti u neki rezultat. No srce je naginjalo prema tome da zaigra lutriju, jer je osjećao da je danas njegov dan, te da će sigurno dobiti, a i dobitak koji je visio u zraku bio je mnogo unosniji nego na prognozama ili okladama.

Misli su mu se rojile po glavi. Već je planirao što će napraviti s dobivenim novcem, a trebalo ga je biti cijelo brdo prema njegovim predviđanjima. Sanjao je novu športsku opremu, trenerku i patike kakve nema nitko od njegovih poznanika. A ne bi smio previdjeti ni dres nekog od svojih omiljenih nogometaša kao što je Messi. Potom, trebalo je ostaviti nešto i za školu i za knjige, jer roditelji krpaju jedva kraj s krajem. Onda će imati novca ne samo da polaže vozački, nego da si kupi neki auto, ili bolje, neki motorkotač pa da osjeti draži i brze vožnje, kako je već čuo od drugih. I dok je tako pravio planove u hodu, sjetio se da je mislio samo na sebe, zaboravivši svoje roditelje i dvojicu braće. Malo se postidio, ali je potom umirio savjest čvrstom odlukom da njih ne će zaboraviti, nego da će im izići u susret u svemu što bude trebalo. A trebalo je popraviti njihovu trošnu nastambu, ili pak kupiti jednu novu i bolju. Trebalo je braći omogućiti školovanje i otvoriti vrata budućnosti.

Zanesen u tim mislima žurna koraka se približavao igraonici u kojoj je očekivao ispuniti svoje snove. Od ulaznih vrata dijelilo ga tek nekoliko koraka, nakon čega je bio uvjeren da će započeti njegov drugi i sjajniji život, kad najednom spazi samo na par metara od sebe gotovo nemoćnu staricu što je molećivo upravila pogled prema njemu tražeći nekoliko kuna da može kupiti sebi nešto za jelo. Njezin pogled ga je paralizirao i on se skamenio. Glavom su mu vratolomno prolazile misli. Ako njoj dadne to što ona traži, ne će ostati njemu da odigra svoj listić, ali će učiniti veliko djelo ljubavi i čin dobrote. No glavom je prostrujala i druga sugestija: Možda je bolje da joj ne da ništa, nego da ode uplatiti listić, a kad dobije, a uvjeren je bio da bi trebao dobiti, onda će joj dati ne samo za komad kruha i bocu mlijeka, nego će joj dati mnogo mnogo više. Uostalom, zašto bi joj sad morao pomoći on? Ta možda naiđe i netko drugi, bogatiji i spremniji, te će joj bez problema priskrbiti što treba. No, nitko se ne pojavi u blizini, a njemu se opet vrati ona prava misao: A što ako ne dobije, jer to je ipak lutrija, onda će ostati bez ičega, a uz to je uskratio pomoć ovoj ubogoj sirotici.

Kao da je trajala vječnost ta unutarnja borba od par sekundi u kojoj je otkrio da postoje u njemu dva Tomislava, i to tako suprotna i suprotstavljena, a ne samo jedan. Toliko je bio zaprepašten i tom činjenicom, ali i snagom koju su posjedovali ova dva lika u njemu. Osjetio je da mu kolebanje lomi dušu, kao što bura lomi stabla. Imao je osjećaj da uzmiče nazad, da želi pobjeći s toga mjesta velike nedoumice na kojem je proživljavao strašnu krizu i kušnju. Bio je preneražen jer nije znao kakav će biti ishod borbe, u kojoj je želio pobijediti, ali nije znao kako i nije znao kojem od dvojice dati za pravo i podržati ga da dobije bitku.

I dok su sekunde trajale cijelu vječnost, kroz dušu mu prostruji jedna misao: Blaženije je davati nego primati. Nije znao odakle je došla, niti tko ju je izrekao. Nije bio siguran je li mu je šapnuo neki anđeo, ali je osjetio neku snagu koja mu je obuzela ruku što je bez razmišljanja zahvatila u džep i sve s mukom skupljane kovanice istresla na ruku ove starice. Najprije je s nevjericom pogledala na dlan svoje ruke, a onda je podigla pogled pun zahvalnosti i samo kratko izustila: „Bog te blagoslovio, sinko!“

Napokon mu se vratila krv u obraze, a čelo ozarilo. U srcu što je bubnjalo pobjedničku koračnicu osjetio je nevjerojatnu sreću. Ne zna je li trčao ili je letio na nevidljivim krilima prema svome domu, te je s vrata zavikao: „Mama, tata, znate što ima nova? Danas sam dobio na lutriji najveći zgoditak!“ I ponosno je ispričao priču koja je njihovu skromnu obitelj ispunila dodatnim ponosom i neprocjenjivim bogatstvom.

Reading time: 5 min
Duhovnost, Mladi

Kockanje i igre na sreću

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 

U današnje vrijeme vrlo je raširena pojava odlaska u kladionice, uplaćivanja listića lutrije i drugih igara na sreću, koje draškaju ljudsku maštu i potiču apetite. Čovjek se zanosi željom za laganom i velikom dobiti kojom bi riješio osnovna pitanja svoga postojanja. Osim toga, poput zaraza, kao gljive nakon kiše, iz dana u dan raste i broj dvorana s kojekakvim igraćim aparatima koji također mame privlačnim ponudama.

 

Prije nego dademo konačan sud i vrednovanje stvarnosti koje se podrazumijevaju pod zadanim naslovom, evo najprije nekoliko statističkih podataka.

 

 

 

Statistike

 

Prema podacima Ministarstva financija tijekom 2006., za vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva, građani Hrvatske su u kladionicama uplatili 412,6 milijuna kuna. U Hrvatskoj, trenutno, 13 trgovačkih društava ima koncesiju za priređivanje klađenja na 2005 uplatnih mjesta što je 200 više nego 2005. godine. Na 2000 građana, dakle, dolazi po jedno uplatno mjesto.

 

Kad bi se tome pribrojile druge igre na sreću kao što su lutrija i sportska prognoza, a da ne spominjemo automat klubove i ostale legalne i ilegalne prostore igara na sreću, onda je zaprepašćujuće velik broj mjesta i osoba koje se bave ovim unosnim zanatom. A bave se jer ima velik broj zainteresiranih za klađenja i igre na sreću, koji čekaju da im se «sreća nasmiješi» u čarobnim brojevima i rezultatima, ili da ih potpunu uništi. A kad se onim stotinama milijuna koji se okrenu samo za vrijeme svjetskog prvenstva pridoda i sav onaj novac što tijekom cijele godine prolazi kroz kladionice, lutrije, sportske prognoze, automate, onda su to nevjerojatne cifre.

 

 

 

Psihologija

 

Međutim, statistika nema samo lice s kojeg se čita da u Hrvatskoj ima mnogo suvišnog novca ukoliko ga ima za ove svrhe, nego statistika ima i svoje naličje. O ovoj problematici nemaju što reći samo statističko-ekonomski analitičari, nego sve više i više i psihologijska znanost, što svjedoči da klađenje, kockanje i drugi vidovi igara na sreću nisu tako ni bezazleni kako ih se želi predstaviti. Mnoge osobe koje imaju problem s kockanjem u Hrvatskoj liječe se na odjelima za ovisnosti još od sredine devedesetih godina. S obzirom na konstantan porast broja uplatnih mjesta, raste i broj osoba koje traže pomoć stručnjaka jer ne mogu kontrolirati svoje porive i kockanje im je prouzročilo velike (najčešće financijske) probleme. Zato psiholozi daju ovakve savjete ljudima: “Ukoliko ste prepoznali simptome patološkog kockanja kod neke osobe iz Vaše blizine i želite mu pomoći u prevladavanju njegove/njezine ovisnosti, imajte na umu da je ovisnost o kockanju vrlo ozbiljan poremećaj, i da osoba ne može jednostavno prestati. Zapamtite da te osobe vrlo dobro lažu i sebi i drugima. Uz stalno poticanje motivirajte ih da promijene svoje ponašanje. Pomozite im da sami uvide svoju ovisnost, neka prihvate odgovornost za posljedice kockanja i nemojte ih osuđivati – to bi ih moglo vratiti u ovisnost.”

 

 

 

Moralno-duhovni osvrt

 

A što reći o klađenju, kockanju i spomenutim problemima s vjerske strane? Sveto pismo ne govori ništa o igrama na sreću, ili barem ne daje nikakav moralni sud. Na nekoliko mjesta se, doduše, spominje bacanje kocke prilikom nekih izbora, ali se u nijednom slučaju nije radilo o kockanju. Tako su na primjer Izraelci bacili kocku nakon ulaska u obećanu zemlju, da bi je razdijelili na nepristran i pravedan način. Isto tako prigodom izbora novog apostola na Judino mjesto bačena je kocka između Matije i Barsabe, i pala je na Matiju.

 

Međutim, ima i još jedno drugo mjestu u Novom zavjetu koje spominje bacanje kocke, a nešto je drukčije od spomenutih mjesta. Kockom su se poslužili i vojnici koji su razapeli Isusa da bi odredili komu će pripasti njegova donja haljina. U ovoj situaciji, premda se nije radilo o klasičnom primjeru kockanja, ipak je do izražaja došla ljudska pohlepa i želja za posjedovanjem, za ostvarenjem lake dobiti, pa i preko tuđe kože, premda sasvim zakonito. Premda nisu prekršili nikakav civilni zakon, pred Bogom su i pred ljudima počinili veliko svetogrđe. Nisu imali niti toliko poštovanja i pijeteta prema umirućem čovjeku, jer je on bio izvan njihovih zakona, te kao takav za njih nije ni postojao, da njegovu oskudnu imovinu vrate njegovoj majci, nego su se kao lešinari borili za nju dok je on umirao na križu.

 

No premda Biblija nema neke zapovijedi glede kockanja, ima zato mnogo preporuka i odredbi glede odnosa prema posjedovanju i želji za dobitkom, gdje izričito upozorava vjernike da se čuvaju pohlepe koja je izvor mnogih zala. Čovjek koji traži sreću u lakoj i brzoj materijalnoj dobiti, i ne primjećujući izokreće ljestvicu vrednota, te počinje služiti gospodaru novcu, umjesto da služi Bogu svome Tvorcu.

 

 

 

Realizam razuma

 

O tome što su igre na sreću može nam osvijetliti promišljanje ne samo vjera nego i određeni realizam razuma. Još se nije čulo da je netko otvorio kockarnicu ili kladionicu, lutriju ili prognozu sa željom da stvarno pomogne drugim ljudima da dođu do novca, nego s ciljem da sam namami što veći broj ljudi da «ostave» na dotičnom mjestu svoj novac. Onaj tko je stavio aparat ili automat za sreću u svoj ugostiteljski objekt, onaj tko je otvorio kladionicu i bavi se prodajom kartica igara na sreću, to je stavio isključivo radi sebe, tražeći u tome jeftin način zarade. Odlaziti tamo, znajući za stvarne odnose i ciljeve, veliki je i nepotrebni rizik koji bi se mogao izraziti pomoću one narodne izreke: Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!

 

 

 

Vjera iznad legalizma

 

Nadalje, pojedinci se, pogotovo mladi ljudi, dadu zavarati činjenicom što se, glede igara na sreću, radi o zakonitoj aktivnosti, jer onaj tko je otvorio kladionicu ili kockarnicu funkcionira u sustavu zakona, uredno otplaćuje ili uplaćuje poreze, te čovjek ne vidi zapreku da posjećuje takva mjesta i troši svoj novac kako mu je drago. Međutim, ako kao kršćani čekamo da se nešto zabrani da bismo znali da nije dobro, onda nam ne bi trebala vjera niti savjest kao unutarnji glas Božji koji nas može upozoriti da nešto nije dobro, bez obzira što to ljudski (državni) zakon može dopuštati. A nije rijetkost da zakon dopušta mnoštvo toga što nije sukladno kršćanskoj vjeri, i što ipak vjernici ne bi smjeli sebi dopuštati niti priuštiti. Tako je isto i u ovom slučaju gdje nam vjera i Bog jasno poručuju da takav oblik aktivnosti i djelatnosti, takav način «zabave» i igranja nije primjeren kršćanima, jer time izravno štete svojem duhovnom, a i materijalnom dobru.

 

 

 

Umjesto zaključka

 

Primjer vojnika koji pod križem grabe Kristove haljine zorno govori do koje neljudskosti može čovjeka dovesti pohlepa, do koje razine ga može izobličiti strast za kockanjem i želja za lakom zaradom, premda se najčešće u društvu promiče pod krinkom primamljive i bezopasne zabave.

 

Traženje sreće u igrama na sreću vrlo je pogubno, jer onda čovjek zaboravlja i svoju autentičnu vrijednost koja se sastoji u bogatstvu duše, te što god radi i izgrađuje, u tom bogatstvu duše mora imati svoj početak i svoj cilj. Jer sve ono što nije proisteklo iz kreposna života i prema njemu ne vodi, neminovno se pokazuje pogubnim. Ako se i ne dogodi tragedija vidljiva očima, događa se sigurno duševna propast, utemeljena na iskrivljenom poimanju života i sreće. Sreća se nalazi u čestitosti i moralnosti, u kreposnom životu, u bijegu od ovisnosti i poroka, a ne u lutrijskom listiću ili novčanoj dobiti. Ona je u duhovnom bogatstvu, a ne u kojekakvim «dućanima» sreće.

 

Osim toga kao vjernici trebamo biti svjesni da nam je Gospodin ponudio određena dobra na upravljanje. Ni materijalna dobra nisu naša, nego nama povjerena. A Bog nam ih daje s ciljem: koristiti ih na spasenje i na dobrobit svoju i svojih bližnjih. Nemamo pravo koristiti ih neredno i neuredno, kockajući se i kladeći, već upravo privodeći ih njihovoj svrsi, shodno nakani s kojom su nam dana.

 

Osim što bismo kao kršćani trebali izvući pouku da ne bismo smjeli sebi dopustiti odlazak na mjesta ovakve «zabave», trebali bismo izvući i neku pozitivnu odluku. A to je da budemo pustolovi u vjeri, poput kockara koji riskiraju stavljajući sve na neku fiktivnu dobit, da tako mi stavimo sva svoja dobra na ulog u vječni život, što jedino može biti ključ zdravog i blagoslovljenog kršćanskog života.


Reading time: 7 min
Mladi

Od nemirnog do cjelovitog srca

March 29, 2012 by Ivan No Comments

 

Između sreće i privida
Čovjeka kao biće možemo definiran bićem sreće. Jedna od najdubljih njegovih težnji jest težnja da bude sretan. Sve svoje čine i misli, želje i osjećaje upravlja i ravna prema toj želji. Što god da čini, čini radi toga da se usreći, da se ostvari i tako postane sretan. Svi, bez iznimke, žele biti sretni, samo svi ne idu istim putem i ne biraju ista sredstva sreće. Sreća je, gledano iz te optike, protegnutost želje prema ostvarenju. Zato neki drže da ne postoji potpuno sretan čovjek, kao što je to apostrofirao Gothe u svom Faustu, premda su svi u traganju za srećom. A i naš pjesnik reče: «Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije. Čim željenog cilja se dovreba, iz njeg odmah sto mu želja klije” (P. Preradović).
A govoriti o usrećenju kao ostvarivanju željenoga znači govori o dimenziji srca. Srce je ono koje želi, koje ljubi, koje se proteže prema ostvarenju. Srcem se osjeća zadovoljstvo ili nezadovoljstvo izabranim. Zato se u starini u tradicionalnoj filozofiji i znanosti govorilo, pa i Sveto pismo govori tim jezikom, da je sjedište ideja razum, glava, a da je sjedište želja u srcu, u volji. Nama će to poslužiti slikovito kao početna postavka, premda danas znamo da se srce i pamet, volja i razum ne mogu tako dijeliti. No, o željama je u svakom slučaju ovisilo potpuno ostvarenje čovjeka, jer on u sebi nalazi imperative koji ga guraju i vode da bude, da se ostvaruje. Osjeća da nije samo dan, kao kamen ili nešto neživo, već je u životu i zadan, te se trudi tu svoju zadanost ostvariti. Ukoliko se ponaša kao da nema nikakve zadanosti, takav čovjek je beživotan.
Mladi ljudi su u posebnom položaju. Oni najbolje osjećaju ljudsku zadanost, budući da još nisu završili svoj razvoj i razvidno je da iščekuju što će biti od njih. Odrastajući osjećaju da se nalaze pred različitim raskrižjima života. A nije svejedno kojim će putem poći. Na svakom raskršću i u svakom pravcu se nudi ili sreća ili njezin privid, te treba pogoditi pravi put kojim poći. Kad se netko odluči ići određenim putem, odlučuje se jer mu se na njemu obećava ostvarenje sreće. No, tko malo razmisli mora barem shvatiti da je između dvije suprotne stvarnosti samo jedan ispravan put. Kad su u pitanju vrednote duha, ne mogu biti ispravna dva oprečna stanja i pravca koja se nude. Između dobra i zla nema kompromisa ni trećeg puta, isto tako između istine i laži, zauzetosti i lijenosti, iskrenosti i neiskrenosti. A sreća se ne ostvaruje idući bilo kako, nego birajući vrednote. Nekad nije ni lako izabrati jer se na svakom raskršću i pred svakim izborom pojavljuje i privid sreće. I kad biramo pogrešno, uvijek biramo misleći da će to biti dobro za nas. I redovito za svoj izbor pronalazimo ‘valjane’ razloge koji nas navode na to da mislimo da smo izabrali dobro i da ćemo se svojim izborom usrećiti. Treba znati prepoznati i razlikovati stvarnost od privida da ne postanemo nesigurna lađa koju valovi života bacaju.

Životno iskustvo jednog Sveca

Iskustvo života jednog sveca, kojemu ćemo na kraju otkriti ime, kreće se otprilike u okvirima koje iznesoh, a on sam to opisa u svojim djelima. Rođen u jednom malom mjestu u provinciji, bio je mladić iz ugledne, premda ne tako bogate obitelji, ali ipak zdrave, u kojoj je mogao zadovoljiti sve perspektive i zahtjeve vremena. Njegov životni put i traženje pogledat ćemo u nekoliko ključnih elemenata kako ih vidi i on sam.

Prijateljstva: već kao mladić živio je bezbrižno. Nadaren kakav je bio, nije mu bilo teško steći prijatelja s kojima je dijelio mladenačke pustolovine. Prijateljstvo je obećavalo učiniti ga sretnim. Povezao se s veselim društvom. Svoje prijatelje je smatrao mladićima koji su imali duha i mašte, s kojima nije bilo dosadno. Znali su se zabaviti, podvaliti nekome nešto, ukrasti (čisto iz đira). «Guštali» su načiniti zlo radi zla, prijestup radi prijestupa, jer ništa od svega toga im nije bila potreba. A on je uživao da i u tome bude prvi, da bude glavni. Volio je praviti se važan, te da ga prijatelji priznaju šefom.

Obitelj i rodbina: Jedini problem mu je bio što je imao dosadnu mater koja mu nije dala mira. Gnjavila ga na svakom koraku, tražila da se popravi, da ne ide s lošim društvom. Držala je da je u opasnosti upropastiti svoj bogati talent za školu i knjigu, te da će mu promaći karijera koju su svi očekivali od njega. Kolikogod mu je s jedne strane smetalo što mora slušati roditelje i mora živjeti kako oni žele i biti ono što oni žele, ipak je i njemu godila ambiciozna pomisao na dobru karijeru. Da mu omoguće da ostvari svoje želje bilo je neophodno kvalitetno školovanje za koje nisu imali dovoljno novca pa su tražili su mecene – sponzore. I kad su već sve nade bile skoro pokopane, našao se jedan bogati rođak koji je bio spreman ekonomski pomoći da mladić dođe u velegrad i da nastavi studij.
A on, student, više od svega, pa i od samog studija, želio je doći u velegrad, želio je probati sve njegove kutke i ponude, slasti i užitke (kina, kazališta, bazeni, trgovi, restorani, raznorazni spektakli…). Išao je on i u crkvu, ali ne toliko iz uvjerenja. Više iz radoznalosti i radi druženja. A usput počeo je promatrati djevojke i o njima sanjariti. Put mu ipak nije bio tako ravan ni okolnosti sklone. Naime, u tom razdoblju umre mu otac, i ostane živjeti samo od mamine «mirovine» i od pomoći koju mu je pružao rođak. Nije mogao sebi dopustiti gubiti vrijeme, nego se morao prisiliti na marljivo učenje da što prije završi.

Ljubavni nemir: već prije kao srednjoškolac pokušao je svoje traženje ispuniti kojekakvim ljubakanjima, ljubavnim avanturama, zabavama, izlascima, lagodnim životom. Sad kad je to želio izbjeći, jer je morao odraditi studij što prije, odjednom je izgubio glavu za jednom djevojkom. I to da je bila ne znam što! Skroz prosječna, iz više nego skromne obitelji i skromnog statusa, a tako inteligentan mladić kojemu se smiješila karijera mogao je biti u poziciji i naći nešto bolje, držali su mnogi. No kako ljubav ne pozna granice, misleći da će ga to potpuno ispuniti i smiriti, a opet bio je premlad za ženidbu, odluči se na suživot s njom, a da uopće nisu sklopili ni crkveni ni civilni brak. Važno je bilo da su njih dvoje tvrdili da se vole. I da stvar bude gore, ona zatrudni i rodi mu sina, sina kojega nije želio jer se nije uklapao u njegove ambicije i planove. Na kraju ga je prihvatio jer je morao.
Kad se ovaj student vratio iz grada svojoj kući i majci, dogodio se pravi skandal: završio je doduše studije, ali bio je to mladić potpuno izmijenjenih moralnih i duhovnih pogleda i vidika u odnosu na ono što je primio u obitelji. A majka, tradicionalno usmjerene, naravno uskratila mu boravak u roditeljskoj kući, te je tek kasnije na nagovor jednog odličnika odlučila primiti ga pod roditeljski krov. Proživio je i tu fazu života, ali nije se mogao smiriti. Srce ga je vuklo da traži daljnje zadovoljenje svojih apetita.

Profesionalni nemir: Premda rođen u provinciji, glas o talentima i slava o pokazanoj sposobnosti doprli su i do europskih metropola, barem što se tiče profesionalnosti i stručnosti u zvanju i znanju, a za moralni život nitko nije pitao. Po profilu je bio intelektualac, nemiran dok nije postao najbolji u svojoj struci: profesor književnosti, govornik. Vukla ga je želja za dokazivanjem. Nemirno srce mu nije dopuštalo da se uljulja, da se zadovolji prosječnošću. Tražio je ideale, uzore, poznate ljude, pisce, govornike, svakoga od njih je nastojao nasljedovati, postati jednako dobar i poznat kao i oni, ako ne i bolji. I kad je sve to ostvario opet je osjećao da nije došao do kraja svoga istraživanja i ispunjenja. Karijera je bila privlačna i puno je obećavao, ali njegovo intelektualno poštenje mu je govorilo da ona nije mogla biti sve što je tražio. Nije mogla zadovoljiti njegov nemir, ispuniti njegovu dušu. Pogotovo nije mogao prihvatiti da mu naobrazba postane tek sredstvo do dobre zarade. Osjećao je da još ima što tražiti i raditi.

 Intelektualni nemir: A s intelektualne strane mučio ga je problem Boga i duše, smisla i besmisla, problem svemira, njegova nastanka i njegova uzroka. Gutao je knjige koje su mu dolazile pod ruku, strastveno je izučavao filozofiju. Pronalazio odgovore, ali su mu se namećala nova pitanja, pa je opet dolazio do odgovora i do novih pitanja. Toj igri skrivanja i otkrivanja nije bilo kraja.

Religiozni nemir: Nemirno srce je ostalo nemirno i u svom nemiru je tražilo doći do potpune istine, a grad u kojem se nalazio obilovao je raznim ponudama na ulicama i trgovima. Činilo mu se da bi moderne religioznosti, uvožene s istoka i zapada, mogle upotpuniti sliku i dati presudne odgovore. Djelovale su ozbiljnije, intelektualnije, stručnije nego religija u kojoj ga je odgojila majka. Sve mu se činilo bolje od njegove religije. Doživljavao je svoju religiju u kojoj je bio poučavan kao stereotipnu, otrcanu, nezanimljivu, jednom riječju religijom za djecu i žene, a on je tražio ozbiljnu istinu, istinu za muškarce. A svaki pokret koji mu se nudio na ulici, koji ga je mamio, obećavao mu je sreću, uspjeh, spoznaju istine…
I kad bi došao do nekih spoznaja, kad bi se upustio u religiozne eksperimente, ali do kraja iskren priznati sam sebi je li došao do onoga što je tražio, morao je priznati da ništa od svega toga nije ispunjavalo očekivao, bez obzira koliko ga «prodavači religioznosti» u to uvjeravali. Mogao je ostati članom kakve sljedbe samo iz inata da ne bude članom svoje vjere, jer se plašio da ga ne proglase staromodnim, zaostalim, da ne bude poput mase. Kolikogod je tražio neku elitističku religioznost, nijedna elita ga nije zadovoljila. Mogao je zavaravati sama sebe uvjeravajući se da pripada religioznoj eliti, a ne religiji za malene, ali intelektualno poštenje mu je govorilo da nije dotakao istinu koju je tražio, te da ne može biti miran dok je ne pronađe.

Pronađena sreća: Imao je mnogo elemenata, ali ne i cjelinu. Ono što ni uz najveće napore nije uspijevao složiti, odjednom je slučajno otkrio. Neki prijatelji s kojima je dijelio svoja intelektualna razmišljanja ponukali su ga da intenzivnije razmisli o Bogu koji se objavio, da upozna kršćanskoga Boga, te da s njim uspostavi savez prijateljstva. Na njegovo zaprepaštenje upalila mu se lampica: to je bio Bog i vjera njegova djetinjstva koju ju uporno odbijao i omalovažavao. Odjednom su svi fragmenti njegova života sjeli na svoje mjesto, uklopili se u cjelinu. Bog je tada prestao biti tek predmet istraživanja, intelektualno-filozofska fikcija, neosobni religiozni problem. Doživio je Boga kao prijatelja, oca i stvoritelja s kojim je u trajnoj osobnoj vezi i iz kojeg mu struje izvori radosti. Shvatio je da je i Bog tražio njega. I pronašao ga. Doživio je ispunjenje i osjetio se sretnim čovjekom. Proplakao je od sreće i izgovorio jednu veliku istinu: Ti nas potičeš da tražim radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.
Potom je krenuo nazad, svojim tragom, sagraditi porušeno, pronaći izgubljeno, okajati propušteno, rekapitulirati vlastiti život. Postao je novi čovjek, čovjek cjelovita srca koji je pamtio rane i promašaje da bi iz njih učio. Htio je da njemu budu trajna uspomena i opomena, a onda je napisao priču svoga života nazivajući je Ispovijestima, da ne bi i drugi bespotrebno lutali i riskirali, nego da uče od njegovih promašaja. Opisao je kako je tražio i upinjao se. Kako se upuštao u razne avanture. Dodirnu bi tu i tamo komadić sreće, ali bi nakon toga opet negdje raspršio što bi dobio, punio se i praznio. Sanjao bi mir i zadovoljstvo, ali kad bi pomislio da je sreća na pomolu, shvaćao bi da su mu ruke prazne.
Srećom, za nj se sreća pretvorila u traženje Boga: sam je priznao kako je mnogo tražio i posvuda tražio, a nije niti bio svjestan da je Bog u njemu, da se trebao samo vratiti u svoju nutrinu i pročistiti je od suvišnoga, nepotrebnoga, štetnoga. Trebao je počistiti ogledalo srca na kojem se zrcali slika Boga koji mu se osmjehuje. Postao je svjestan koliko je lutao i kako nije znao ljubiti. Osjetio se kao posuda koju je vlastitim izborima nagrdio, oštetio, izbušio, a Gospodin ga je samo pokušao zaštiti od njega samoga. Zato je i mogao žaliti i reći: O kasno sam te upoznao, ljepoto tako stara i tako nova, o kasno sam te upoznao, Bože moj!
Gospodin je pokušao zalijepiti pukotine i zakrpati rupe na njegovu srcu i popraviti štetu, Gospodin ga je držao nad provalijom i nad ponorom kad je nesvjesno hodio putem nesreće, dok ga nije izveo na put sreće. Njegov život je od toga trenutak pošao sasvim drugim tijekom, ne više isfrustriran vlastitim izborima, već putem čovjeka koji se iz dana u dan sve više ostvarivao i obogaćivao vlastitim ostvarenjem, te je postao velikan uma i duha, jedan od najvećih kršćanskih mislilaca – sveti Augustin.

Reading time: 12 min

Propovijed

  • Zajedništvo dobara

    Svetkovina Presvetoga Trojstva Nama ljudima često znaju biti puna usta govora i lijepih riječi o potrebi zajedništva, međusobnog razumijevanja i ljubavi. I nitko ne osporava da je to tako i toliko potrebno. Međutim, sve to padne u vodu kad potom dođe u pitanje probitak, novac i zarada.… »

Meditacija

  • Navodnjavanje

    Da bi biljke donijele svoj rod, nije ih dovoljno posaditi, već ih između ostaloga treba znati pravovremeno i prikladno zalijevati. Jedan od najkvalitetnijih sustava navodnjavanja je navodnjavanje kap po kap, jer se izravno i neprekidno vlaži tlo u blizini korijena biljke, što potiče… »

Galerija

Traži

Posljednje dodano

  • Zajedništvo dobara
  • Kultura primanja
  • Jedinstvom svjedočiti vjeru
  • Čuvati dragocjenost uskrsnuća
  • Ljubavlju proslaviti Boga
© 2018 copyright PATROLOGIJA
Designed by ID