e) Montanizam


 Kao pokret montanizam se pojavljuje u Frigiji oko 155-160. godine, a nazvan je po svom utemeljitelju Montanu koji je tvrdio da je glasnogovornik Duha Svetoga i da je u svojoj osobi utjelovio Paraklita kojega je navijestio sv. Ivan u svom Evanđelju (usp. 14, 26; 16, 7). Montan drži da se nije dogodila konačna objava Duha Svetoga, te da se s njime kao Paraklitom otvara nova etapa božanske objave koja ide dalje od novozavjetne. Čak je i Tertulijan u svojim djelima prihvaćao da Montan ima povijesno-spasenjsku ulogu koju je sebi pripisivao.
Ne zna se izravno ništa o motivima koji su navele Montana da iziđe s ovakvim tvrdnjama, međutima najvjerojatnije mu je pogodovao mlak odnos kršćana prema iščekivanju drugog Kristova dolaska, što je za sobom donosilo uopće mlak odnos prema kršćanskom životu kakav je bio posvjedočen u prvim vremenima. Montanovi spisi se nisu sačuvali, pa tako jedine vijesti o njegovu životu imamo kod crkvenih povjesničara (Euzebije i Epifanije), no znamo da je njegovo djelovanje nedjeljivo od pokreta „novog proroštva“, kojem su naknadno protivnici dali ime montanizam.
Najznačajni elementi „novoga proroštva“ su glosolalija i duhovni govor kojemu je cilj pretočiti se u zanos i ekstazu. Montan i njegove dvije suradnice Priscila i Maksimila su uvjereni kako su upravo i samo oni glas Krista i Duha Svetoga, te s tim auktoritetom nastupaju i zahtjevaju bezuvjetnu vjeru i potpunu poslušnost vlastitim odredbama. Shodno tome niječu svaki crkveni auktoritet, a sami se nameću kao neprikosnoveni auktoritet svojim pristašama. Kao nositelji „novoga prorštva“ svoj prostor su tražili zaoštravajući odnose na liniji hijerarhija-karizma, propovijedajući „proroštvo“ i darove Duha kojih su oni nositelji kao vrhovni auktoritet, osporavajući zakonitom auktoritetu Crkve autentičnost. Po njima, Duh Sveti nije sišao na apostole, već na Montana.
Montanisti su unatoč svemu stvorili jedan novi pokret – bili su “karizmatici” onoga vremena (govor u duhu). Montan kao Paraklit, bio je iznad svih biskupa, hijerarhije i crkvenih struktura. Montanisti se javljaju kao novi proroci. Nisu tražili naknadu za svoje djelovanje i bili su vrlo gorljivi. Osim u Maloj Aziji, bili su poznati u Galiji, a svojim proročkim talentom izazivali su divljenje, te su se za njih kod pape Eleuterija pismom zauzeli i Lionski mučenici, a čak je sveti Irenej bio posrednik.
Najznačajni sadržaj njihova propovijedanja je najavljivanje neposrednog konca svijeta, koji je Maksimila najavila malo nakon svoje smrti (umrla je 179. godine), pa su se ratovi u vrijeme Marka Aurelija tumačili kao upozoravajući znakovi. Za svršetak svijeta se trebalo pripremiti asketskim moralnim rigorizmom, zabranom braka (kasnije samo drugog braka), oštrim postovima, obilnim milodarima svake vrste. Poticali su na mučeništvo, a zabranjivali su sklanjanje od progona.
Pozivajući se na Otk 21, 1. 10 bili su uvjereni kako će se Novi Jeruzalem pojaviti u mjestu Pepuza ili Timion (Frigija), te su se vjernici trebali u tom trenutku naći tamo. Na dogmatskom planu ne može im se spočitati krivovjernost, a izričito je potvrđeno kako su vjerovali i u uskrsnuće tijela. Kao obnoviteljski i reakcionarni pokret više su usredotočeni na proročke i apokaliptičke predaje nego na rasprave o teološkim pitanjima. Cilj im je obnoviti, uz pomoć i auktoritet Paraklita, staro stanje Crkve: djelotvornost Duha, govor u jezicima, iščekivanje posljednjih vremena, rigorozna etika.
Međutim, pozivajući se na izvornost crkvenih predaja koje su htjeli obnoviti i kojima su, navodno, htjeli biti vjerni, našli su se na teološkom polju koje je Crkva čvrsto držala u rukama (ispovijesti vjere, kanonske odredbe, liturgijske predaje), te su bili žrtve argumenata koje su držali svojim najjačim oružjem.
Povijest pokreta se dijeli u dva razdoblja: prvo do 200. godine, obilježeno gorljivim iščekivanjem konca svijeta  i drugo razdoblje nakon toga. Premda konac svijeta nije došao po najavama, pokret se ipak nije tako naglo gasio, nego je svu pozornost usredotočio na moralni rigorizam kojim je privlačio nove pristaše. U drugom razdoblju pokret doživljava vrhunac ulaskom Tertulijana u zajednicu (207. godine), no već nakon njega nije imao značajnijih predstavnika, premda je montanistička crkva sačuvala svoju vitalnost sve do 4. stoljeća u Frigiji, osobito u svom središtu Pepuzi.

Misao dana

Strpljenjem svoju nevolju pretvarate u blagoslov
~*

Propovijed

  • Zasijati sjeme kraljevstva Božjega

    11. nedjelja kroz godinu – B Naš Gospodin Isus je na vrlo jednostavan, premda ponekad i neobičan način, naviještao dolazak kraljevstva Božjega na zemlji. Takva je i današnja prispodoba o kraljevstvu Božjemu kao sjemenu koje je bačenu u zemlju ili pak gorušičinom zrnu koje je maleno i… »

Meditacija

  • Adut

                  Oni koji su naučili igrati karte, znaju da u većini igara poput bele, briškule i trešeta postoji pravilo aduta koji diktira  igra. Tako se može dogoditi da protivnik ima jače karte, ali ako nema karata u… »

Iz galerije

Close
21-Nov-2011 15:03, Canon Canon PowerShot SX100 IS, 3.5, 18.1mm, 0.01 sec, ISO 200
Close
21-Nov-2011 15:07, Canon Canon PowerShot SX100 IS, 4.0, 28.1mm, 0.004 sec, ISO 400
 
Close
01-Jan-2011 11:27, Canon Canon EOS 300D DIGITAL, 7.1, 125.0mm, 0.003 sec, ISO 200
Close
02-Jan-2011 11:38, Canon Canon EOS 300D DIGITAL, 5.6, 130.0mm, 0.006 sec, ISO 200
 

Kalendar

June 2018
M T W T F S S
« May    
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930