Na mekoj pješčanoj plaži igrao se četverogodišnji dječak
puneći pijeskom svoju kanticu.
S ozbiljnim izrazom lica
zabio bi ruke u pijesak, stisnuo, izvukao
i praznio iznad kante,
uvijek iznova razočaran
kako je tako malo pijeska
ispadalo iz njegovih stisnutih šaka.
Što je on odlučnije hvatao i jače stiskao,
to bi više pijeska curilo između prstiju,
a manje ga stizalo u kantu.
Ne bi mu pomogao sav nagomilani bijes
da se nije dosjetio pretvoriti dlanove u lopate,
pa je otvorenih dlanova
uspijevao umetnuti mnogo više pijeska
nego stisnutih šaka.

Poučak do kojeg je došlo ovo dijete,
poučak je života.
Život je poput pijeska.
Mnogo više ga stane na otvoreni dlan,
nego u stisnutu šaku.
Kad ga želiš uskogrudno posjedovati stišćući ga,
te s egoističkom sigurnošću zadržati obuhvaćajući ga,
on upravo tada iscuri iz čvrstog stiska,
te ruka ostane sablasno prazna.
Samo kad primaš Život raširenih ruku
i nosiš njegovo bogatstvo
otvorenih dlanova u spremište vječnosti,
možeš smatrati da imaš pravi imetak.
Ako si se tako poklonio Životu,
osigurao si sebi veće potomstvo
nego što ima pijeska na obali morskoj.

Share: