3. nedjelja došašća – C

Svi mi ljudi živimo na određeni način od iščekivanja i u iščekivanju. Redovito je riječ o nekom budućem ostvarenju, pa se sa zebnjom i nadom pitamo što će nam to donijeti budućnost. Na osobit način nas zanima hoće li nam se ostvariti planovi koje smo sebi zacrtali, te nas muči kako i kada će doći do ključnog pomaka. Ponekad gajimo i svoja očekivanja od drugih ljudi i njihovih ostvarenja koja mogu biti važna za naš život. Nekada nam je stalo da oni ostvare svoje planove, a nekada sebično očekujemo od njih da ostvare naša očekivanja ili naše planove s njima i od njih. Sebično je doista kad želimo da se drugi ostvaruju, ali ne radi sebe i svoga dobra, već rad nas i našega probitka. Nekada nas na sebičan stav prema drugima nuka taština ili potreba da drugoga prisvojimo i nad njim gospodujemo. Isto tako nije rijetkost da druge ljude zlorabimo na način da ih koristimo kao odskočnu dasku za našu zemaljsku dobrobit.

Nakon ovih pretpostavki možda možemo bolje razumjeti što nam je evanđelist sveti Luka zapisao o iščekivanja naroda kad je sveti Ivan Krstitelj započeo svoje propovijedanje i krštavanje: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Kako se vidi, narod je imao svoja očekivanja i sukladno njima iščekivao je Mesiju. Iščekivali su da Bog pošalje Mesiju osloboditelja, premda su u konačnici previdjeli ono bitno. Htjeli su da im Bog pošalje Mesiju kako je obećao, a nisu razumjeli najbolje što od njih očekuje, jer nisu razumjeli da će sam Bog biti Mesija. Točnije rečeno, Božji Sin će biti Mesija. No ova činjenica pred njih je stavljala Božja očekivanja, to jest zahtjeve u odnosu prema njihovu ponašanju i stavu pred Bogom. Počesto, na žalost, njihova očekivanja su bila usmjerena na zemaljsku dobrobit, te su oni imali očekivanja pred Bogom u vidu očekivanja vlastitih probitaka, a ne da se suobliče istinskom dobru koje Bog priprema za njih i za cijelo čovječanstvo.

Ivan Krstitelj im je stoga bio duhovni vođa koji je usmjeravao njihova očekivanja i njihova djela prema ispravnom cilju. On sam je imao vrlo jasna očekivanja od Boga, a ta očekivanja njega su stavila u stanje iščekivanja koje nije neutralno i bezlično stanje, nego, naprotiv, iziskuje pravi duhovni napor. On je bio svjestan da Mesija dolazi s duhovnom moći i snagom noseći vijaču za razdvajanje dobrih od zlih, kako sam slikovito reče. Mesija je bio netko jači od njega pred čijom se moći on treba pokloniti, a ne zlorabiti. Zato mu ni na kraj pameti nije bilo da pomišlja kako će Mesija ‘počistiti’ neke druge, već je se trudio sam biti čovjek koji pred Bogom živi čisto i sva svoja djela stavlja pred njegove noge i sveti sud. U konačnici, upravo to je bilo ono što je i očekivao od Boga, da pošalje svoga Sina koji će u snazi Duha Svetoga krstiti i pročistiti sebi narod vjeran. Zato je i poticao one koji razume kako Bog djeluje u svijetu i ostvaruje svoje planove, da sami žive u suglasju i skladu s tim planovima, te da se oni potrude za sebe shvatiti Božja očekivanja. Na poseban način ih je upozoravao da ne traže osobne zemaljske probitke, već da radije traže istinsko dobro ljudi oko sebe, jer takva očekivanja pred njih stavlja sam Bog, te će ih na temelju toga i prosuđivati i vijati kao žito na gumnu.

U tom Duhu slijedimo i mi primjer i pouku svetoga Ivana Krstitelja koji je pred Mesijom pripremao narod Božji navješćujući evanđelje Kristova dolaska. Neka i nas svojim duhom potakne da se iskreno zapitamo: Što nam je dakle činiti? Tako ćemo pokazati da smo razumjeli kako nas sva očekivanja koja imamo pred Bogom vode k tome da poradimo na sebi i na duhovnoj izgradnji. Tek tada možemo imati prava očekivanja od Boga, te shvatiti da od njega trebamo očekivati da pošalje iščekivanoga Spasitelja koji će nas potpuno ispuniti svojim Duhom i krstiti ognjem svoje ljubavi. Žarko težimo upravo to i pripremajmo se kroz Došašće kako bi se takav susret dogodio između njega i nas. Ne dopustimo sebi kriva očekivanja, već od Boga ištimo sve ono i samo ono što nam je obećao dati, a to je njegov Sin i naš Spasitelj. Čistimo sa svom ozbiljnošću svoja srca i ispunjavajmo njegova očekivanja prema nama u ovo sveto vrijeme priprave za Božić, kako bismo bili ispunjeni neizmjernom radošću koji nam donosi njegov sveti dolazak među nas. Ne pravimo isprazna očekivanja od Boga, već iščekujmo ponizno i pobožno njegov sveti dolazak i tada ćemo osjetiti njegovu svetu prisutnost, te puninu daha Božjega života u svome biću, otkrivajuću da upravo to i samo to nadilazi sva naša očekivanja.

Share: