S golemog broda u trajektnoj luci
visio je debeli brodski konop
što je čvrsto vezivao brod
za metalne kopče ukopane na obali,
popuštajući stisak tek toliko
da je se brod mogao lagano ljuljuškati uz svoj gat,
ali ne gubeći nimalo na sigurnosti.
Ništa nije moglo biti u isto vrijeme
tako čvrsto i pouzdano,
a opet ugodno i elastično poput stiska
kojim je privezivao i tako velike grdosije.
Ni čelično uže ne bi bilo elegantnije i pouzdanije,
pa su se mnogi pitali u čemu leži tajna
njegove snage i sigurnosti.
A konop se samo veselo smiješio
i poigravao s privezanim brodom
kao majka s dojenčetom na grudima.
Samo takav stisak je bio razborit,
dok bi svaki prekruti, čelični
mogao biti koban i za konop i za brod.
Tajna njegove moći stoga nije bila u monolitnosti,
nego u skladu tolikih tankih niti,
fino isprepletenih u složno zajedništvo
kojim su jamčile nježnost stiska i sigurnost veza
čak i ogromnim metalnim divovima.
Istom snagom i logikom poslužio se Gospodin
vežući čovjeka za svoj božanski život
konopcem od nevidljivih niti milosti i ljubavi,
koje vežu snažnije od bilo kojeg ljudskog veza,
jamčeći spasenje u luci života vječnoga.