Uzevši svoj jaram on ponese naše grijehe:

Tko se imalo razumije u računala,
čuo je za pojam tvrdi disk,
uređaj za pohranu podataka.
Ali da bi ga se moglo koristiti,
potrebno ga je formatirati,
to jest pripremiti za prijem podataka
za sustav na kojemu radi računalo.
No i nakon formatiranja događa se,
uslijed nestručnog rukovanja,
nepažnje, nemara ili napada virusa,
da se dovede u pitanje zdravlje diska,
to jest sposobnost pohrane podataka.
Zbog toga svega nekada je neophodno
ponovno ga formatirati
kako bi se oslobodilo memoriju
za nesmetano primanje podataka.

Isto se događa i s čovjekom,
koji je oblikovan Božjom rukom
– formatiran za životni Božji sustav.
No često nepažnjom i slabošću,
te virusnim zarazama grijeha
onesposobljava sebe vršiti poslanje
i ispuniti zadaću za koju je stvoren.
No, srećom, Bog mu je ipak ostavio
mogućnost formatiranja bića,
da se kroz pokajanje i ispovijed
oslobodi pogubnih virusa,
te da nakon Božjeg zahvata
živi novim milosnim životom.
Ponovno oblikovan Božjim djelovanjem
u čistoći postaje prihvatilište Božjeg dara
i čudesno spremište božanskog života.

Ako želimo slušati emisiju
na omiljenoj radio postaju,
najprije nam je podesiti prijemnik
na dužnu valnu dužinu
na kojoj se odašilje program.
I što ga preciznije podesimo,
dobivamo čistiji ton i jasniji glas
bez popratnih šumova i smetnji.

Tako isto ako želimo čuti Božju poruku,
svaku riječ jasno i razgovijetno,
onda prvo treba podesiti prijemnik uha
na  ispravnu valnu dužinu
s koje on prenosi svoje riječi.
Poradi toga je otkloniti sve smetnje,
a to su naše mane i grijesi,
kao i pokušaji ometanja izvana
onog duhovnog izopačenog Zlobnika
kojemu smeta naše zajedništvo s Bogom.
No on ipak ne može omesti
pozornog slušatelja nebeskog krugovala,
željnog iskonske Božje riječi.
Jer je snaga valova Duha Svetoga
tako jaka da ih ne može omesti
nikakvo ometanje zlog Zavidnika.
Pogotovo otkako je Krist Isus
svojom krvlju platio cijenu
za javnu, povlaštenu i zaštićenu
valnu dužinu zajedništva
čovjeka s Bogom.
Od tada čovjek nesmetano sluša
onu Riječ što bijaše u početku,
vječnu Riječ što bijaše u Bogu,
moćnu Riječ što bijaše Bog.

Križni put hrvatske povijesti

Uvodna molitva

Gospodine Isuse,
dok te kao vjernički puk ovom pobožnošću
pratimo na kalvarijskom putu,
prisjećamo se kao narod kako smo se
od samog dolaska u ovu lijepu zemlju Hrvata
penjali s tobom na Kalvariju svoje povijesti.
Na tom putu smo s tobom posrtali i padali,
s tobom bili raspeti, ali i ustali
za nova uskrsna jutra i jasnija obzorja budućnosti.
A jer naš hod za tobom traje već 14 stoljeća,
tako ćemo uz svaku postaju tvoga križnog puta
baciti pogled unazad razmišljajući, stoljeće po stoljeće,
o najvažnijim događajima svoje časne povijesti.
Neka ova pobožnost uveća bogoljubnost
našeg hrvatskoga katoličkog puka,
dajući mu snage da te još vjernije slijedi.

Prva postaja  – Isusa osuđuju na smrt

 Čitač: Stoljeće sedmo. Dolazeći sve do Jadranskih obala Hrvati su došli u doticaj s civiliziranim rimskim društvom. No brzo su ustanovili da to nije bilo samo društvo blještavila i sjaja, nego je ta zemlja nosila tragove kršćanske vjere utkane u svaku njezinu poru. Došli su ne samo u lijepu zemlju koju danas zovemo Lijepom našom, nego i u zemlju solinskih, istarskih, srijemskih, sisačkih mučenika. Po njihovoj vjeri i krvi ta zemlja bijaše i Božja baština. I svidje se našim pradjedovima. I Bog im je dade. A oni, prihvaćajući njegovo sveto ime, prihvatiše Boga za svoj usud, te tako padoše pod istu povijesnu osudu kojom je na zemlji bio osuđen sam Bog.

 Svećenik: Pomolimo se:

Isuse na smrt osuđeni, daj da se s mučeničkom odvažnošću i postojanošću susrećemo s osudama moćnika ovoga svijeta, kojima je tvoj sveti križ i krštenje kamen spoticanja, kako bismo primili vječnu baštinu pripravljenu za nas na nebesima.

Druga postaja – Isus prima na se križ

 Č: Stoljeće osmo. Prihvativši svetu vjeru i krštenje, i naši pređi prihvatiše osudu na križ. Primajući krštenje, primili su na se teški križ cijele jedne povijesti. Ali to bijaše i križ spasenja, o čemu svjedoči krstionica kneza Višeslava s konca stoljeća: „Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo.“ Od tada je trojstveni troplet postao i našim prepoznatljivim nacionalnim ukrasom.

S: Pomolimo se.

Isuse, Božji Sine, udijeli nam posvemašnju dosljednost krsnoj vjeri u Presveto Trojstvo, pa i kad nam je zbog toga primiti na se križ i poći za tobom na Kalvariju.

Treća postaja – Isus pada prvi put pod križem

Č: Stoljeće deveto: Hod za tobom na Kalvariju nije šetnja, jer križ povijesti je golem, težak, pretežak. Ali postali smo narod Božjih ideala. Stoga daleko teži od svega bio bi otpad od Boga, od Evanđelja, od svete Crkve Katoličke. A stoljeće je ovo stoljeće slavnih knezova Trpimira, Domagoja, Branimira koji sklapahu saveze sa Svetom Stolicom, vjerni svetom Petru i njegovim nasljednicima, pa i onda kad to doista bijaše teret što pritišće krhka ramena u nepovoljnim povijesnim okolnostima između Istoka i Zapada.

S: Pomolimo se.

Isuse koji padaš pod križem, osnaži naša ramena da i danas odgovorno nosimo povijesni križ svoga naroda.

Četvrta postaja  – Isus susreće svoju svetu Majku

Č: Stoljeće deseto. Stoljeće je ovo kada se naši pobožni pređi na svome kalvarijskom putu susretoše izbliza s Gospodinovom Majkom. Sagradiše joj tada u čast Prasvetište na Gospinu Otoku u Solinu, a o njihovoj pobožnosti svjedoči i nešto kasniji Pralik Gospe Velikoga Zavjeta. Tako će u hrvatskom narodu biti podignute mnoge crkve i svetišta u čast najsvetije među ženama. Ona će pratiti Hrvate na njihovu hodočasničkom kalvarijskom putu, te će vjerničkom puku biti dovoljan i jedan pogled na majčinski lik da primi utjehu i dobije zaštitu.

S: Pomolimo se.

Isuse patniče, daj nam milost da u hodu za tobom slijedimo primjer i molimo pomoć tvoje svete Majke, Duše duše Hrvatske, najvjernije Odvjetnice i prave Kraljice Hrvata.

Peta postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Č: Stoljeće jedanaesto. Stoljeću je ovo slavnih hrvatskih kraljeva poput Petra Krešimira i Zvonimira. Ali i oni bijahu samo ljudi, svjesni da sami ne mogu nositi teški križ odgovornosti za cijeli narod. Kao što je dva stoljeća prije knez Trpimir sagradio prvi samostan benediktincima u Rižinicama pokraj Klisa, i oni potražiše Šimune Cirence svoga vremena – monahe i monahinje kojima izgradiše samostane i dodijeliše posjede kako bi skrbili oko obnove Crkve i izgradnje kršćanskog duha u narodu. O tome ostade trajni zapis na Baščanskoj ploči, dragom kamenu hrvatskog jezika.

S: Pomolimo se.

Isuse kralju poniženi, nauči nas kraljevati s tobom, skrbiti svojim životom o poniženoj braći i graditi s ljubavlju i odricanjem tvoje kraljevstvo u svome narodu.

Šesta postaja – Veronika pruža Isusu rubac

Č: Stoljeće dvanaesto. Nakon pogibije kralja Petra na Gvozdu hrvatsku će krunu preuzeti Koloman. Bit će to vrijeme napetosti i borbe za prevlast za naše krajeve i gradove između Ugarske i Venecije. Ali usprkos toga hrvatski čovjek ne će zaboraviti, prije svega i iznad svega, tražiti lice svoga Boga. Njegovo hodočasničko traženje ovjekovječit će kasnije Dante u znamenitoj Božanskoj komediji:

„Tko je onaj što iz Hrvatske možda
dođe posjetiti Veroniku našu,
čija prastara slava ne gasne,
te u mislima zbori gledajući:
Moj, Gospode, Isuse Kriste, pravi Bože,
je li tvoja slika bila tada
kao što je vidim sada?“

S. Pomolimo se.

Isuse okrvavljeni, daj da ti i naš narod može pružati utjehu time što će, poput Veronike, utiskivati tvoje sveti lik u svoje živote.

Sedma postaja –  Isus pada drugi put pod

Č: Stoljeće trinaesto. Stoljeće je ovo daljnjih nevolja i muka, borbi i napetosti. Križari zlorabe sveti križ i ruše Zadar, a Dubrovnik zauzimaju Mlečani. Po zlu je zapamćen i prodor Tatara koji pustoše Hrvatsku i Bosnu. A kad je riječ o Bosni, u njoj uz padove bijaše i otpada od vjere, poput onog ‘bosanskih kristijana’.

Ali uz padove bilo je i podizanja, zahvaljujući onim vjernim i jednostavnim slugama i službenicama Božjim, Božjim siromasima koji se čvrsto držaše križa Gospodinova pri svim padovima i podizanjima pojedinca i naroda. Tako uz templare i ivanovce, u Hrvatsku sad dođoše cisterciti i pavlini, a nadasve dominikanci i franjevci. K tome valja pridodati i sestre dominikanke i klarise.

S: Pomolimo se.

Iznemogli Isuse, kao što si ti ustao nakon pada, jer te zemlji nije privlačilo ništa zemaljsko, daj nam milost da i sami živimo za evanđeoske ideale što uzdižu u nebo.

Osma postaja – Isus tješi jeruzalemske žene

Č: Stoljeće četrnaesto. Uz burne političke događaje i tolika društvena previranja, ovo stoljeće obilježiše dva dična muža. Augustin Kažotić, dominikanac i zagrebački nadbiskup: zauzimao se za hrvatske interese kod Pape Ivana XXII., te se nakon toga, jer ne bijaše po volji političkih elita, nije više uspio niti vratit u svoje sjedište. A Nikola Tavelić, franjevac, u Jeruzalemu je mučeništvom posvjedočio svoju vjeru. Njima nije trebala utjeha ovoga svijeta, ni suze sažalnice. Nego oni htjedoše da sinovi hrvatskog naroda radije slijede njihove kreposti, nego zloće i zločine silnika, koji svojim nedjelima oskvrnuše zemlju Hrvata.

S: Pomolimo se.

Isuse tješitelju Božjeg naroda, ti budi utjeha u žalostima hrvatskim majkama, te odgojna snaga da podignu čiste i čestite naraštaje za Boga i dom.

Deveta postaja – Isus pada treći put pod križem

Č: Stoljeće petnaesto. Stoljeće turskog prodora, pljačke, ubijanja. Bilo je to stoljeće pada Bosne i mnogih banova i vitezova na krvavim Krbavama. I svemu tome naši pređi se ispriječiše svojim tijelima, noseći teret cijele kršćanske Europe.
I nekim čudom se opet podigoše. I stadoše. I postadoše antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva.

S: Pomolimo se.

Izmučeni Isuse, učini da nas tvoji padovi očuvaju od pada u grijeh i poroke ovoga svijeta, te da tvoje ustajanje izgradi u nama čvrsto zdanje vjere.

Deseta postaja – Isusa svlače

Č: Stoljeće šesnaesto. Stoljeće daljnjeg poniženja i pustošenja. Od nekad slavnog kraljevstva hrvatskog ostadoše samo reliquiae reliquiarum – ostaci ostataka. Poginuše hrabri vitezovi poput Jurišića i Zrinskog Šubića. No iza tih izmučenih ostataka što su bolno krvarili, ostala je neokrnjena svijest i neugasivi ponos jednog malog naroda što, premda gol, ostaje usprkos svega na vjetrometini povijesti ponosno držeći stijeg Kristov.

S: Pomolimo se.

Ogoljeni Isuse, daj i nama danas snagu i odvažnost da ponosno živimo i umiremo za krst časni i slobodu zlatnu budućih naraštaja.

Jedanaesta postaja – Isusa pribijaju na križ

Č: Stoljeće sedamnaesto. Premda brojem mali, duhom i umom veliki, dadoše Hrvati velike umove poput Bartola Kašića, Ivana Lučića, Jurja Križanića: ljude kulture, hrvatskog duha i svete vjere.
No to je i vrijeme potresa i razaranja, od onih prirodnih do političkih, ali samoprijegor i žrtva mnogih počeli su donositi ploda. Tada svoja imena upisaše u neizbrisivo pamćenja svoga naroda Zrinski i Frankopan. Prije pogibije, dok im suci i tužitelji ispisivahu osudu, zapisa Fran Krsto proročke riječi: Navik  on živi ki zgine pošteno.

S: Pomolimo se.

Raspeti Isuse, daj nam milost posvemašnje vjernosti tvojim vrijednostima, pa i onda kad će nas radi njih pribijati na križeve, jer s tobom, oni su nam sredstvo uzvišenja.

Dvanaesta postaja – Isus umire na križu

Č: Stoljeće osamnaesto. Hrvatska se počela oslobađati turskog smrtonosnog stiska i zagrljaja. Počela je sebi pripajati svoje stoljećima odsječene udove, oživljavat područja desetljećima mrtva i opustošena.
Kad se činilo da će i Crkva odahnuti i svježi zrak udahnuti, onda njezini katolički, to jest austrougarski apsolutistički vladari uvedoše ‘reforme’ koje je ne obnoviše, nego zadadoše bolne udarce. Ni njima nije trebala slobodna životvorna majka, nego izmoždena i beživotna ropkinja. Zato između ostaloga ukinuše više redova, i zatvoriše brojne redovničke samostane.

S: Pomolimo se.

Na križu umrli Isuse, neka nas tvoja smrt oživljuje, kako bi naše umiranje poradi tebe obnavljalo Crkvu i davalo pravi život našem narodu. .

Trinaesta postaja – Isusa skidaju s križa

 Č: Stoljeće devetnaesto. Europom zapuhali neki novi vjetrovi, vjetrovi slobode i svjetla, razuma i prava. Obećavaju svjetlo bez Božjeg sjaja, slobodu bez Božjeg oslobođenja, razum bez vjere u Krista, a pravo bez Božje pravde. No ta obećanja bjehu samo prividi. Iza njih su se skrivali pakleni planovi. I Francuzi i Mađari i Austrijanci najprije te ubiju, te se busaju u humanost kad te, i ako te, skinu s križa.
Srećom u ovom je stoljeću hrvatski narod imao svoje Arimatejce i Nikodeme. Bilo je to stoljeće Gaja i svjesnih ‘Ilira?’, Jelačića i hrabrih vitezova, biskupa i preporoditelja poput Dobrile i Strossmayera.

S: Pomolimo se.

Isuse s križa skinuti, ne dopusti da nas zavaravaju ideje i ideali, idoli i ideologije ovoga svijeta. Neka nas pred svim izazovima radije oživljuje tvoje sveto Tijelo i podržava tvoj uspravni križ.

Četrnaesta postaja – Isusa polažu u grob

Č: Stoljeće dvadeseto. Stoljeće nazovi napretka, ali stoljeće svjetskih ratova i okrutnih ideologija. Stoljeće nacizma, komunizma. Tim ideologijama krvavi je danak platio i hrvatski narod. Bilo je to stoljeće suza, krvi i progona. Stoljeće Bleiburga, Križnih putova, Jazovki i Hudih jama, Lepoglava i Golih Otoka, Škabrnja i Vukovara. A moćnici ovoga svijeta, čije ruke još nisu oprane od krvi nevine, htjedoše i Crkvu, pokopati u grob. Ali jer to bijaše stoljeće Božjih apostola, koji poput blaženoga Alojzija Stepinca ostadoše pored križa svoga Gospodina i Učitelja, zato to bijaše i stoljeće uspravnosti i opraštanja…

S: Pomolimo se.

Isuse u grob položeni, podari našoj zemlji živorodne plodove iz krvi mučenika i stradalnika kojom je natopljena. Iz grobova koji odišu tvojim uskrsnućem, ti podigni nove apostole i svjedoke svoje ljubavi.

Zaključna molitva

Pomolimo se.

Isuse pobjedniče smrti,
stojeći pokraj tvoga praznoga groba,
upiremo pogled prema budućnosti
svoga hrvatskog naroda.
Nakon što si nas osnažio iskustvom križa
i vjerom u uskrsnuće,
prati naš daljnji povijesni hod,
te nas božanskom snagom privedi
k onom konačnom smislu i cilju povijesti
– tvome vječnom Kraljevstvu,
u kojem Ti, u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim,
živiš i kraljuješ Bog po sve vijeke vjekova.Amen

Hvaljen budu Isus Krist raspeti naš Otkupitelj!
I njegova pod križem žalosna majka Marija!

Magnet je tvar – crna ruda
s vlastitim magnetskim poljem,
te posjeduje vlastitu silu
kojom je sposobna privlačiti
ili odbijati druge materijale.
Magnetičnost neke tvari
testira se na željezu,
te se magnetom naziva tvari
sposobne privlačiti željezo.
Tako je magnet sposoban,
snagom privlačne sile,
prkositi čak i zakonima sile teže
privlačeći i podižići u vis
i teže metalne predmete.

Slično tome možemo reći
da i sam Bog posjeduje
duhovno magnetsko polje.
On oko sebe stvara,
isijavajući iz svoga bića snagu,
božansko magnetsko polje
sastavljeno od sile ljubavi
kojom privlači ljude u svoj zagrljaj.
Tako neizrecive silnice ljubavi
postaju magnet ljudskih duša,
kadre uzdići do nebeskog uzvišenja
i one duše što bijahu otežale
u zemaljskom i prizemljenom.
Božja ljubav ih neodoljivo privlači
ispunjavajući ih toplinom i žarom,
te potičući ih da idu putem svetosti
izabirući božanske vrijednosti,
da bi ih jednom konačno privukla
u božansko ozračje života vječnoga.

Lice je, kao otkriveni dio tijela,
predstavnik i poslanik cijeloga bića,
preko kojeg se upoznaje
sve ono što stoji skriveno, u nutrini,
daleko od pogleda u nutrini.
Danas zato mnogi ljudi,
želeći se pokazati što otmjenijima,
ili ostaviti što bolji dojam,
paze na izgled vlastitog lica.
U naivnosti zaboravljaju, međutim,
da nije dostatno dotjerivanje lica
ili zatezanje staračkih bora,
kako bismo djelovali lijepo i svježe,
privlačno i mladenački.
Jer na licu se ne pokazuje
samo onaj vanjski izgled,
nego ono odražava cijelo biće,
poglavito dubine duše.
No ljepota ljudskog lica
nije u zatezanju bora,
nanošenju krema i pudera,
nego u skidanju maski grijeha
s grešne i ranjene duše.
Ona nakon toga blista na licu,
zahvalna Bogu za podaren čist obraz,
te vraćenu vječnu mladost
i ures neprolazne ljepote.

Puna su je mora i oceani,
a opet je tako diskretna
da se ne može ni vidjeti
a ni rukom dotaknuti.
Da bi se pretvorila u zrnca
i postala ljudima uporabiva
neophodan je žar Sunca
što je iz mora isušuje.
Bez nje bi hrana bila neukusna,
pa se odmah osjeti ako nedostaje,
premda mnogi ne zamijete
ako je ima u potrebnoj mjeri.
A da bi ostvarila svoj učinak,
rastapa se postajući nevidljiva.
Žrtvujući sebe za veću kakvoću,
utkaje se u druge sastojke hrane,
čineći ih nepcu jestivijima.

Svjestan svih njezinih odlika
Gospodin je dade kao primjer
svojim apostolima i učenicima.
Potičući ih da budu sol zemlje,
traži da se ‘rastope’ za druge,
kako bi život učinili ‘ukusnijim’,
te da sami pritom ostanu
nevidljivi i neprimjetni u svijetu,
ne pripisujući se nikakve zasluge
i ne tražeći svoju nagradu.
Jedini smisao i zadovoljstvo
koje pružaju svojim postojanjem
je da samozatajno ispune
poslanje rastapanja za druge.
Poput soli uzete iz mora,
tako su i oni iz praha uzeti,
te će se i u prah vratiti,
no promašeno im je postojanje
ako prije toga ne predaju sebe
za bolji okus života ljudima.

Kompaktni disk ili jednostavnije CD
optički je zapis koji omogućuje
spremanje golemih količina podataka
na tako malom prostoru.
Zvuči nevjerojatno da se na jedan disk
može pohraniti, ne samo pojedine knjige,
nego se može spremiti i cijele knjižnice.
Ali za knjige zapisane posebnom tehnikom
i pohranjene na takvom posebnom mediju
neophodni su i prikladni čitači,
u protivnom ostaje tek komadić
čiste polikarbonske plastike
premazane aluminijem ili zlatom,
te zaštićene tankim slojem laka.
No s pravim laserskim čitačem
sposobnim raspoznati upisane zapise
kompaktni disk se pretvara u bogatu riznicu
potrebnog znanja i korisnih podataka.

Poput zapisa na kompaktnom disku
i svetopisamski je zapis Božje riječi.
Tko ne posjeduje čisto srce
i potrebnu otvorenost duha,
ne uspijeva u Svetom pismu otkriti
neizmjerno i nepresušno obilje
spasenjskih informacija i uputa
kao nezamjenjivu hranu ljudskog duha.
Ali tko posjeduje prikladne čitače,
izbrušene u radionici Duha Svetoga
i podešene u školi Crkve,
Pismo mu je neiscrpno vrelo
milosnog obilja i mudrosnog znanja,
što postaje ljudskoj nozi svjetiljka
i najkrepkija hrana na životnoj stazi.

Bila je spletena vrlo brižno,
od kvalitetnog materijala
koji nije izazivao sumnje.
Izgledala je zavodnički i privlačno,
izbjegavajući primisao na opasno.
Prozirnost njezinih niti i širina oka
doista se je doimala prozračno.
Hrabrila je stoga prolaznike,
kao i sve stanovnike podmorja,
da se ne boje tankih mekih niti
koje ne mogu nanijeti ozljede.
Ali iza tolikih zavodljivosti
postoje podmukli planovi
i opasne spletke koje spetljaju
svakog onog tko povjeruje
u te raširene laskave priče.

Na istovjetan način funkcioniraju
i smrtonosne mreže Zloga.
Iza slatkorječivih ponuda
i velikodušnih obećanja
što draškaju ljudsku maštu,
umjesto širine i otvorenosti,
pogibeljne su i smrtonosne niti
– privlačan i poželjan mamac
dok se ljudi u njih ne zapletu.
Čuvati se takvih mreža
jer pobjeći iz njih se ne može
samo ljudskim naporom,
nego je potrebna Božja pomoć
i snaga njegova Duha osloboditelja
koji kida sve zloćudne spone.

Radi se o jednostavnoj napravi
za mjerenje vremena
na temelju položaja Sunca.
Najčešće oslikan ili oklesan na zidu,
s ucrtanim brojčanikom za sate
okrenut je put juga i sunca.
Osim toga igla mu je postavljena
na precizno određenom mjestu
kako bi točno bacala sjenu
na ucrtane brojke što označavaju sate.

I kršćanin je poput solarnog sata,
sposoban biti znak vremena
i orijentir svakom čovjeku
koji se želi snaći u vremenu.
Onda kad na ispravan način
i na pravo mjesto u svom životu
postavi svoj križ kao iglu,
te kad se okrene Kristu
– mladom Suncu s visine
pokazivat će točno vrijeme,
jer će u ovom vremenitom životu
biti ispravan pokazatelj vječnosti.