3. uskrsna nedjelja – B
Bog ti pamet prosvijetlio, narodna je izreka koju su naši stari koristili kad bi vidjeli da se netko ponaša neprikladno i nedostojno svoje dobi, stanja i sposobnosti. Svjesni kako svaka osoba ima mogućnosti za zdravu i normalnu reakciju, premda ih svatko ne koristi uvijek, tom izrekom kao da su davali dijagnozu stanja i dobar lijek za ozdravljenje ponašanja. Ako čovjek ima sve mogućosti i darove za zdravu ljudsku reakciju, a u stvarnosti ne reagira zdravo, onda se smatralo da ne koristi na prikladan način spomenute sposobnosti. Naime, ako čovjek, ma koliko sposoban i pametan bio, ne rabi svoje darove i sposobnosti sukladno snazi Duha Božjega, to jest ako zatvora pamet djelovanju Božjemu, dovodi u pitanje sve što ima. Tako su stari držali da je ljudska pamet, ma kako bila velika i kolikim informacijama i idejama raspolagala, ipak samo mračni prostor bez svjetla, dok ga Bog ne prosvijetli.
Ovakvu tvrdnju bismo mogli primijeniti i na mentalitet suvremenoga čovjeka, koji je vrlo ponosan na domete svoje pameti, do mjere da je prihvaća jedinim kriterijem znanja i spoznaje, te želi sve strogo staviti u okvire razumskoga. Štoviše, razum je proglašen ključnom institucijom svjetla u ljudskom životu. Nerijetko zaboravlja da se ljudske živote i odnose ne može baš tako lako svesti na hladnokrvnu ljudsku logiku. Postoje događaji koji nam ostaju nerazumljivi ako ih želimo shvatiti samo razumom, ukoliko pri tome isključimo osjećaje, volju i vjeru. Za dublje shvaćanju stvarnosti i biti života, nije dostatna ljudska pamet, nego i zajedništvo vjere i prijateljstva, kako s ljudima tako i s Bogom. Zato su mnoge pameti i danas u mraku i zatvorenosti, jer odbijaju prihvatiti Božji prosvjetiteljski autoritet i njegovu spasenjsku blizinu. Ma koliko čovjek mogao biti pametan i djelovati sposoban i napredan, ako je odbacio Boga iz svoga vidokruga, uvijek je zatvoren u granice skučenog ljudskog iskustva. Zato ne samo da nema koristi od pameti koja je zatvorena uzvišenoj Božjoj spoznaji, nego takva pamet postaje i tragična, jer se na koncu pokaže koliko je bila nepametna.
Sve rečeno služi kako bismo uočili da su slično iskustvo imali apostoli na dan uskrsnuća Gospodnjega, posvjedočivši koliko im je bilo teško razumljivo i protumačivo. Naviknuti na sasvim ljudska iskustva, susreli su se s Uskrslim kojeg su se u tom trenutku prestrašili, pred njim ostali nijemi i zbunjeni, te nisu znali progovoriti ni riječi. Premda su promatrali njegova čuda i u ušima još uvijek osjećali zvuke njegovih pouka, ipak su bili zatvoreni u svoje ljudsko iskustvo. Tek kad im je Uskrsli pokazao svoje noge i ruke i bok, tek kad im je on progovorio, obuzela ih je radost pomiješana s nevjericom, do mjere da im je morao dokazati da nije utvara blagujući zajedno s njima ribu. A onda, veli Evanđelist, otvori im pamet da razumiju Pisma.
Tek po uskrsnuću, dakle, otvorile su se pameti apostola da razumiju Pisma, premda su Gospodina slušali tri godine. Zato uskrsnuće i Uskrsli i nama ostaje putokaz koji valja nasljedovati. Jer ako naše pameti razumiju sve drugo, a nisu otvorene razumijevanju Pisma u kojem imamo zapisano svjedočanstvo Božjeg života, ostajemo u velikoj i mrkloj tami. Stoga ne vjerujem da ćemo pogriješiti ako kažemo da i nama nedostaje ovo iskustvo koje su doživjeli apostoli kad im je Gospodin otvorio pamet, jer se radi o temeljnom iskustvu vjerničkog života. Slušati Uskrsloga kako tumači Pisma bio je povlašteni trenutak kad su osjetili da se božansko znanje taloži u njihovu umu, da im događaji i misli u glavi, nakon zbrke i košmara, sjedaju na mjesto.
Takvo iskustvo možemo doživjeti i sami ako smo svjesni blizine i prisutnosti Uskrsloga. Ne smijemo, stoga, koristiti pamet kao zatvoren i samodostatan sustav, jer nam se može dogoditi da zbog toga jednom udarimo glavom u zid, samo zato što nismo htjeli podići i pogleda i što smo se pouzdavali isključivo u svoje snage. Nije dostatno za spasenje posjedovati hrpu informacija, niti imati na dohvat nepregledno mnoštvo znanja, nego je mnogo presudnije imati pamet otvorenu spoznaji uskrsnuća, jer takva pamet dopušta Uskrslome da nas preobrazi svojom snagom. Upravo radi takve pameti, zatvorene u tamu ljudskog shvaćanja, židovski starješine se odrekli Sveca i Pravednika Božjega i, djelujući u neznanju, dali su ubili začetnika života, kako veli sveti Petar u svom govoru na dan Pedesetnice.
Ovo je temeljni problem i nas vjernika danas kao i cijeloga društva. Uz sve znanje koje imamo i koje smo nakupili, ne možemo se pohvaliti da su nam pameti otvorene Bogu, niti se možemo pohvaliti da izabiremo Božja rješenja za naš ljudski život. Imamo i koristimo pameti, ali ne pravimo pomaka jer ne znamo izići iz začaranog i tamnog kruga ljudske pameti uzdižući je prema spoznaji i životu uskrsnuća. Jer tek kad je otvorimo Uskrslome, onda donosi prave plodove. Samo otvorena Božjem prosvjetljenju ostvaruje svoj cilj, smisao i poslanje. No Uskrsli nam je prigoda da, otvarajući pamet, doživimo najdragocjenije spoznaje, kojih nema bez iskustva uskrsnuća. Jer nam je pamet dana, ne da ostane zatvorena mračna kutija s hrpom nesređenih i neoblikovanih informacija, ne da bude samo sirovina nikad pretvorena u konačni proizvod, nego da nas uvodi u spoznaju otajstava Božjih. Dopustimo stoga Uskrslome da nam otvori pameti, ulije snage i dade radosti da svome naraštaju i narodu zdušno navijestimo radost uskrsnuća po kojem smo zadobili otpuštenje grijeha i život vječni.
