Krštenje Gospodinovo – B
Blagdan koji danas slavimo zove se blagdan krštenja Gospodinova, jer je nakon svoga krštenja Gospodin krenuo u djelovanje, te je ovaj događaj označavao svojevrsnu prekretnicu u njegovu životu. No kad malo bolje pogledamo evanđeoski tekst, onda ćemo vidjeti da sveti Marko ne ostavlja mnogo prostora samom događaju krštenja. Dva su bitna dijela današnjeg odlomka i u oba se potvrđuje ista činjenica, to jest minimalizira se govor o Gospodinovu krštenju, a stavlja se u prvi plan ono što slijedi nakon njega. U prvom dijelu se to vidi iz riječi Ivana Krstitelja, a u drugom se to vidi iz Evanđelistova opisa samog krštenja Gospodinova.
Sveti Marko, naime, u prvom dijelu opisuje djelovanje Ivana Krstitelja, te njegove proročanske riječi narodu. Krstitelj govori o onome koji dolazi nakon njega i koji će krstiti Duhom Svetim, no ni jednom riječi ne govori o krštenju Gospodinovu kao važnom događaju. Po Ivanu, važno je ono što dolazi nakon, a ne sami čin Gospodinova krštenja. Za Ivana nije važno ni njegovo krštenje, koliko je bitno ono krštenje Duhom Svetim koje će Gospodin dijelit kasnije. Kako vidimo Krstitelj je usredotočen na snagu Gospodnju koja će se kasnije davati onima koje Isus bude krstio, te niti ne spominje događaj na Jordanu kad je Gospodin stupio pred njega da sam bude kršten.
Isto tako čini i evanđelist sveti Marko kad opisuje sam događaj krštenja Gospodinova, jer svu pozornost usmjerava prema onome što se dogodilo nakon krštenja. On jednostavnim riječima kaže kako je Isus došao iz Nazareta galilejskoga i primio krštenje od Ivana u Jordanu, da bi potom opisao nešto mnogo značajnije što se dogodilo. Opisao je, naime, kako su se otvorila nebesa i kako je Duh poput goluba sišao na Isusa, da bi se naposljetku oglasio i Očev glas: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Evanđelist time pokazuje podudarnost Krstiteljeva proročkog navještaja i ostvarenja u Isusu iz Nazareta. Nebitan je bio sam događaj krštenja Isusova u Jordanu, nego je tek bio prigoda da se Gospodin očituje u svem božanskom dostojanstvu, kako je prorekao Krstitelj. Ovaj događaj je bio i prekretnica u Gospodinovu životu, jer je nakon njega započeo djelovanje, ali mu nije ništa bitnoga dao u životu, nego tek samo očitovalo puninu Duha koja je bila u njemu.
I kao što sveti Ivan Krstitelj i Marko Evanđelist skreću našu pozornost prema onome što slijedi nakon Gospodinova krštenja, tako bismo i mi vjernici trebali usmjeriti poglede svoga srca prema tome što je doista bitno. A bitna je snaga Duha Svetoga koju nam je Gospodin donio svojim djelovanjem, a mi je primili našim krštenjem koje je neizmjerno snažnije od onog Ivanova, kojem se Gospodin podvrgao. Važno nam je da nam je prilikom ovog događaja obznanio sebe i svoju spasenjsku snagu. Neobično je važno da je dopustio da nam i Otac progovori dajući svjedočanstvo o njemu kao svome ljubljenom Sinu. Jer njemu nije bila dostatna potvrda od ljudi, pa niti od onih svetih kao što je Ivan Krstitelj, nego je htio da ljudi prime potvrdu o njegovu božanstvu od Oca nebeskoga i Duha Svetoga.
Stoga, sukladno onome što je ovaj događaj u sebi, treba govoriti i nama danas. Treba nam biti događaj u kojem nam dopire do pameti Gospodinovo božansko poslanje među nama, koje je nastupilo nakon krštenja na Jordanu. Trebali bismo sebi jače uprisutniti činjenicu da smo mi sami kršteni ne samo krstom vode, ne samo nekim obredom i formulacijom, nego da smo kršteni Gospodinovim krštenjem kojima nas je ispunila sila Duha Svetoga. Neka stoga ovaj događaj objavljenja sile Gospodnje kojom je naš Spasitelj djelovao, bude i nama dodatni poticaj da se što bolje prepustimo toj njegovoj snazi, svjesni božanskog dara primljenog na krštenju. Ne bojmo se ponizno stati pred onoga kojemu Ivan nije bio dostojan odriješiti remenje na obuću, jer taj isti se sagnuo u krajnjoj poniznosti do mjere da je on odriješio remenje na našoj obući služeći nam, te zato nije dvojio niti prepustiti se Ivanovu krštenju. A prenoseći na nas svoga Duha, prenio nam je svoje poslanje u svijetu, te mi nakon našeg krštenja ne možemo kao kršćani stajati skrštenih ruku, niti se zadovoljiti jednom primljenim sakramentom, nego trebamo na druge prenositi primljeni dar Trojedinoga Boga koji nas je potvrdio kao svoje sinove. Zato ovaj blagdan želi da i mi u svome životu otkrijemo prekretnicu, kao što otkrivamo da je ovo bio trenutak kad je Gospodin imao prekretnicu glede svoga djelovanja. A naša prekretnica koje moramo uvijek sve više bivati svjesni jest događaj Božjeg ulaska u naš život, nakon kojeg naš život nikad ne smije biti isti onom prijašnjem, nego treba plamtjeti novom snagom prisutnom i u našem biću. Vrijeme je da se i mi pokažemo svijetu, ali dosljedno, poput Gospodina, u punini dara kojeg smo sad mi baštinici u svijetu. Odazovimo se pozivu Božjemu, te pokažimo da smo i sami miljenici Božji koji svojim nesebičnim zauzimanjem naviještaju svijetu Boga trojstvene ljubavi.

Share: