Pa i kada ne govori mnogo o svojim roditeljima, Jeronim je bio ponosan da je rođen u kršćanskoj obitelji i da je od upravo od roditelja primio kršćanski odgoj. U jednom pismu akvilejskim prijateljima Kromaciju, Jovinu i Euzebiju napisanom oko godine 374. (Ep. 7) kada je već počeo živjeti gorljivijim vjerničkim životom za kojim je sve više i više čeznuo. Osim toga i njih trojica su mu bili prijatelji i drugovi po tom istom ključu zajedničkog nastojanja oko rasta u dosljednosti kršćanskog življenja. No osim što s njima izmjenjuje mišljenja i preporuke oko zajedničkoga života, Jeronim će u završnom dijelu na poseban način upraviti pozdrave njima i njihovoj obitelji, na poseban način ističući ulogu njihove majke: “Pozdravljam vašu i svoju zajedničku majku onom čašću koju poznate, koja je vama pridružena u svetosti, i u tome vam je prethodila jer vas je takvima rodila, te se stoga njezina utroba dosta može nazvati zlatnom. (…) O blažena kućo, u kojoj prebiva udovica Ana, u kojoj su djevice proročice, a blizanac Samuel je othranjen u hramu. O blaženi krovu, pod kojim vidimo majku mučenicu okrunjenu krunama makabejskih mučenika.”
Kako vidimo, Jeronim majku svojih prijatelja drži i svojim majkom poradi dara svetosti kojim se odlikovala. Na taj način ističe kako je ona vršila majčinsku službu na vjerodostojan način, ne samo na skučen način u okvirima svoje obitelji, niti samo usmjerena na zemaljska dobra, kako se zna često dogoditi. Prva odlika prave majke je najprije svetost, snagom kojega ima sveopće majčinsko poslanje, koje potom vrši sa svima onima koje susreće na svom životnom putu. Njoj Jeronim pripisuje zasluge što je rodila takvu djecu, no u konačnici znamo kako ih nije samo rodila za naravan život, već i rodila odgajajući ih za milosni život vjere. Zato je njezina utroba ‘zlatna’, no zlatna je po duhovnom poslanju koje je vršila prema svojoj djeci. Svojom čestitošću ta ponosna kršćanka u je obitelji stvorila istinsko ozračje kakvo i Gospodin želi u kršćanskim obiteljima. Zato je i časti naslovom mučenice, što svaka majka vjerna Gospodinu doista jest, jer je zaslužna za cvijet svetosti i kreposti koji cvjeta u obitelji, što je novo mučeništvo i onda kad nema krvavih progona.