Svetkovina Svete Obitelji – 2010.
Danas kad Crkva slavi svetkovinu Svete obitelji, svetopisamska čitanja govore o značenju i vrijednosti obitelji ne samo unutar ljudskog plana i života, nego također ukazuju na to kako je ona dio Božjeg plana za ljudski život. Već od prve stranice Svetoga pisma postaje jasno kako autor obitelji kao prve ljudske zajednice nije čovjek, nego sam Bog koji čovjeku nudi i poziva ga na obiteljski život kao jedinu mogućnost i jedini pravi put dolaska na svijet i odrastanja u svijetu. Takvom putu se podložio i Sin Božji koji je za ozračje svoga rođenja i odrastanja izabrao jednu obitelj, obitelj svetih, čistih i pravednih ljudi kao što su bili Marija i Josip. Stoga Evanđelje, opisujući Isusov život u njihovoj obitelji, neizravno potvrđuje kako je obitelj toliko vrijedna da ju je Bog predvidio i za svoga Sina, te je ujedno njegovim dolaskom posvetio i potvrdio kao zakonitu zajednicu.
No Evanđelje nam ne donosi nikakvu idiličnu situaciju vezanu uz njihovu obitelj, nego nam opisuje poteškoće i nevolje koje su ih zadesile nakon Gospodinova rođenja u Betlehemu. Zbog kraljevskog dostojanstva kojim je bio obdaren Gospodin Isus kao Sin Božji i Sin Davidov, oni su se našli na udaru progonitelja, bezbožnog kralja Heroda, koji se osjetio ugroženim u svojoj kraljevskoj moći i ulozi. Zato je htio ukloniti dijete Isusa, kujući svoj krvavi plan, od kojeg se Sveta obitelj spasila zahvaljujući Božjoj skrbi i anđelovoj pomoći. A kako bi Isus preživio ovaj betlehemski bezbožni progon, njegova obitelj je morala najprije pobjeći iz Betlehema u Egipat, te se tek kasnije, kad mine vrijeme progona, vratiti u rodnu Palestinu. Morali su bježati iz svoga kraja, jer su se našli nezaštićeni u trenutku kad im je pomoć bila najpotrebnija.
Ne samo u Gospodinovo vrijeme, nego i inače, obitelj je bila ugrožena i bez prave i dužne zaštite koju bi joj trebalo pružiti u društvu, kao što je i danas nezaštićena, te na neki način prisiljena na uzmak. Postaje gotovo tragično promatrati kako suvremeno društvo tako bezobzirno postupa s obitelj, koja i danas mora bježati u svojevrsni progon, kako bi se zaštitila od nedaća koje se na nju sručuju s različitih strana i od različitih progonitelja. Danas su doista mnoge obitelji u bijegu, s time da su danas neprijatelji obitelji dodatno opremljeni mnogo savršenijim sredstvima i metodama za uništavanje obitelji. S jedne strane, što je vrlo tragično, kao i u Gospodinovo vrijeme, obitelj mora bježati od onih koji bi trebali pružiti pravu zaštitu obitelji, a to su odgovorni u društvu. Kao što je on nekada pokrenuo progon protiv Gospodinove obitelji, tako je i danas na raznim razinama društva, pokrenut progon protiv obitelji koja živi ili želi živjeti vjerno Božjim načelima. Kao u obitelji Marije i Josipa na udaru je i danas Bog i vjera u obitelji. Ne progoni se obitelj kao takva, nego joj se često i podilazi, a navodno i pomaže kojekakvim ljudskim pomagalima, psihološke, medicinske i druge vrste. Ali tamo gdje obitelj želi primiti Boga kao člana svoga doma i zajedništva, gdje ga želi poštivati i čuvati, kako bi se hranila njegovom blizinom, to postaje sporno i na udaru. U tom trenutku neprijatelja želi ukloniti Boga koji mu smeta, zagorčavajući obiteljima život i prisiljavajući ih da ga same izbace. Na zakonodavnoj, a isto tako i na društvenoj razini, u javnom mnijenju i s obzirom na socijalnu skrb, dosljedna i Bogu vjerna obitelj je obespravljena i u podređenom položaju u odnosu na one koji se protiv nje bore, vrlo moćnim oružjem pokvarenosti. Daje se prednost koječemu i bilokakvim oblicima života, umjesto da se podupire obitelj kao najzdraviji oblik života, kao istinsku temeljnu ljudsku zajednicu. Zato postoje danas sustavi zaštite od žive do nežive prirode, od predmeta do životinja, a o obitelji nitko i ne razmišlja na pravi način. Daje se prednost nastranom i nemoralnom životu, stvaraju se i zakonom su zaštićene i podupirane istospolne zajednice, pa čak zajednice ljudi i životinja, kao da se radi o obiteljima, a samu obitelj koja počiva na božanskim vrijednostima kao takvu se prezire i smatra ju se nazadnom zajednicom. Tako je zdrava obitelj, obitelj po Božjem srcu i planu, protjerana iz sustava ljudskih vrijednosti, kao da je štetočina ili opasnost, a ne nositeljica i hraniteljica života. Svaka ona obitelj koja želi zadržati kršćanske vrijednosti i vjeru kao bitnu značajku života, prisiljena je na uzmak. Gotovo da se može reći kako se u društvima više ulaže u rušenje i uništavanje obitelji, nego što se ulaže u podupiranje i pomoć. Pa i onda kad se ne ulaže izravno u rušenje obitelji, ulaže se neizravno dopuštajući kojekakve nemorale i zla u društvu kojima se nagriza obitelj i njezina stabilnost. Od svega toga obitelj bi danas trebala pobjeći, kao što su Marija, Josip i Isus pobjegli od Herodova progona.
Osim već rečenoga, danas se može ustvrditi, na žalost, kako su obitelji u bijegu i od same sebe, a ne samo od svojih neprijatelja. Kao da ne ulažu dovoljno napora pobjeći od bezbožnih progonitelja, nego se daju uvjeriti kako je besmisleno bježati, ili pak se daju zavarati svojevrsnim čovjekoljubljem, naivno vjerujući kako se na njemu može izgraditi sustav koji će i njoj osigurati miran život. Tako više ne prepoznaje progonitelja niti uočava odakle joj prijeti prava opasnost, pa onda niti kako bi se mogla djelotvorno zaštititi. Danas obitelj najčešće bježi od same sebe i od stvarnih izvora svoga života, a to su božanski izvori. Danas bježi, svjesno ili nesvjesno, od božanskog načina življenja, koji podrazumijeva potpunu vjernost Božjim vrijednostima, ne dajući se zbuniti bezbožnim mentalitetom koji stoji u pozadini određenih ‘čovjekoljublja’ koji čovjeku nude slobodu bez odgovornosti, a obiteljski život bez rađanja i bez žrtve. Ne držeći se sadržaja svoje vjere i iskrenog vjerskog života, obitelj se više ne okuplja oko pravih životnih vrijednosti. Ali ako želi biti prava obitelj, ako želi opstati i doći cjelovito do vječnosti, sa svim svojim članovima, onda mora pobjeći i od takvog načina života koji ju razgrađuje iznutra.
Kao što obitelj Isusa, Marije i Josipa nije mogla računati na ljudsku pomoć, jer ih ljudi nisu mogli zaštititi od moćnika poput Heroda, tako ni današnja obitelj ne bi smjela računati samo na ljudska rješenja. Jedina prava zaštita im je mogla doći od samoga Boga u trenutku kad se obitelj pokaže spremna i voljna zaštititi sebe kao najveću vrijednost. Pogrešno je izabrati ljudski put zaštite za bijeg od progonitelja i za povratak iz progonstva, što se danas najčešće čini na način da se obitelj suobliči svijetu u kojemu živi i njegovim vrijednostima koje ne dolaze od Boga. Mnoge obitelji, želeći se zaštiti od nedaća života, utječu se ljudskim rješenjima, koja ni približno nisu dovoljna za budućnost same obitelji, pa tako ni pojedinca i naroda.
Kao što je Sveta obitelj slušala Božje poticaje, razumijevala njegovu volju, slutila opasnosti i pobjegla iz pogibelji, takav put ostaje kako jedini valjan i današnjoj obitelji. Tako i danas Bog dolazi ususret obitelji koja se želi zaštiti od bezboštva i živjeti sukladno njegovim zapovijedima, te joj stoga daje danas i primjer Svete obitelji. Samo ako je Bog u obitelji, onda ona ima što čuvati kao trajnu i neprolaznu vrijednost. Samo takva obitelj može imati razloga i snage štititi sadržaje istinskog života. Samo takva obitelj može ostati u sebi cjelovita, jer je Bog jamac njezine cjelovitosti i spasenja. Ne bojmo se stoga živjeti sveto i cjelovito, po Božju snagom Božića, u svojim obiteljima, čuvajući u srcu obitelji Božju prisutnost, čuvajući utjelovljenoga Boga koji je došao na svijet kako bi bio srce svake obitelji, da bi nas potom privukao u srce Božje trojstvene obitelji po sve vijeke vjekova. Amen.