3. nedjelja došašća

Treće nedjelje došašća čitamo Evanđelje o Ivanu Krstitelju koji ustupa mjesto Mesiji Isusu kojemu je pripravljao put u srcima ljudi. Neobičnost ovog događaja je u tome što je Ivan nastupao sa svom sigurnošću dok je naviještao Mesijin dolazak, a sada kad se našao u tamnici, kao da se pokolebao i posumnjao u ono što je govorio. U tom smislu vrlo je zagonetna poruka koju šalje Isusu: Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo? Bilo bi doista vrlo nevjerojatno za pretpostaviti da Ivan nije imao sigurnost o tome da je Isus istinski Mesija ili da bi se pokolebao kad su ga zadesile životne nedaće kao što je tamnovanje poradi istine koju je izgovorio. Naprotiv, kao čovjeku koji je bio upućen u Božje djelo spasenja tijekom povijesti svoga naroda, vrlo jasno je znao kako patnje kroz koje prolazi potvrđuju da je pravi prorok, jer se uvijek događalo da su proroci bili žrtve i ispaštali poradi Božje istine i ćudoređa za koje su se zalagali.

Polazeći od toga onda nam je zaključiti kako ovo pitanje koje Ivan postavlja nije pitanje njegove nedoumice i osobnih dvojbi. Ivan oko sebe ima učenike koji bi mu htjeli pomoći, ishoditi njegovo oslobođenje, pa čak priželjkuju da onaj kojega je Ivan naznačio kao Mesiju nešto učini za svoga Preteču. U protivnom nemaju razloga povjerovati u njega, bez obzira što je Ivan prstom pokazao na njega da je Pomazanik Božji. Zato ih Ivan šalje izravno k Isusu kako bi se i oni osvjedočili u istinu koja je njemu bila poznata, jer on nije imao dvojbe o Isusu kao Mesiji, niti je postavljao zemaljske uvjete da bi povjerovao u njega. Nije Isusa ucijenio da će povjerovati u njega ako ga uspije osloboditi iz tamnice, premda bi svatko od nas od Mesije osloboditelja očekivao barem toliku osobnu korist. To bi nama bio minimum da u njega povjerujemo, a Ivan, međutim, ne uvjetuje Mesiju tražeći najprije da ga oslobodi tamnovanja iz Herodove tamnice. Sve što čini, Ivan čini za dobro svojih učenika. Dok ih šalje da Isusu postave spomenuto pitanje, Ivan njih želi učvrstiti u osobnom odnosu s Isusom. Šalje ih da sada oni sami provjere tko je Isus, što radi i odgovara li to mesijanskim težnjama i navještajima kojima je on bio neposredni navjestitelj. Ivan se cijeloga života vrlo ozbiljno pripremao za Mesijin dolazak, te njegovo pitanje služi kako bi svoje učenike uvjerio i učvrstio u svemu što je do tada tumačio, pri čemu je najvažnije bilo da im je pokazao Isusa kao Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Na taj način Ivan želi da se njegovi učenici osamostale u traženju i učvrste u zaključivanju jer je pitanje o Mesiji prevažno da bi ga izbjegli ili postavili nedovoljno ozbiljno ili premalo osobno. Bilo je vrlo važno da oni dođu do pouzdanih argumenata iz kojih mogu i sami zaključiti da je Ivan govorio istinu, to jest da je Isus Mesija.

Na tragu svega rečenoga je i poruka koju trebamo ponijeti sami za sebi crpeći na Božjoj riječi koju smo čuli. Naime, i nama sveti Ivan Krstitelj jasno poručuje na koji nam se način postaviti ako želimo doživjeti u punini smisla i milosti ovo vrijeme došašća kao priprave za blagdan Kristova rođenja. Kristu se ne pristupa prema nekom naučenom obrascu niti automatski, već se s punom sviješću ulazi u odnos s njime, kao što je činio Ivan i na što je potaknuo svoje učenike kad ih je poslao da ga pitaju je li on Onaj koji ima doći. A kako bi se uspostavilo takvo zajedništvo i kako bi se došlo do žarke svijesti o Isusu, neophodno se trajno propitivati i tražiti u duhu odgovore na sve dvojbe, kako bi konačna sigurnost u njega bila potpuna, te potom radost neizmjerna. Samo to postaje onaj živi odnos s Bogom kojega ne mogu ugroziti nedaće ovoga života ni svijeta, kao što ni Ivana nije onemogućila Herodova tamnica da bude istinski i živo povezan s Isusom.

Vrijeme došašća je, stoga, za nas vrijeme ozbiljnoga preispitivanja glede Onoga koji ima doći. Nije preispitivanje samo vlastite nutrine, već odnosa prema Bogu. Treba se staviti u iskren i čvrst odnos prema Onome koji dolazi, to jest treba steći sigurnost glede Onoga kojega čekamo. A kako bismo mogli biti sigurni i znati tko je i kako ga prepoznati, valja se ozbiljno pripremati, kao što je činio i sveti Ivan koji je primio dar prepoznavanje Mesije koji dolazi u ljudskom obličju kao običan čovjek. Zato vrijeme došašća nije vrijeme automatizma kada obavljamo neke tehničke predradnje u kući, ili pak sudjelujemo u javnim manifestacijama na ulicama i trgovima, već je vrijeme u kojemu razmišljamo ozbiljno i iskreno, duboko i dosljedno, u protivnom nećemo prepoznati Mesiju koji dolazi. Ako nismo cijelim životom uključeni u iščekivanje i prepoznavanje Mesije, nemamo mogućnost susresti se s njime. On će proći ispred nas, a nećemo biti u stanju prepoznati ga, jer se nismo ozbiljno pitali o njemu i njegovu djelovanju za nas.

Dopustimo da ovo Ivanovo pitanje pokrene u nama nova osobna pitanja, ali isto tako dadne i odgovore, te nas učvrste u osobnom zajedništvu s Isusom. U nama treba biti sigurnost koju iščitavamo iz njegovih djela, a koja nisu djela naših osobnih zemaljskih probitaka, već djela kojima Isus ulazi u prostor naše duše i oslobađa nas nejasnoća, dvojba, nesigurnosti, te čini od nas ljude koji nisu trstika koju vjetar ljulju, niti mekušci koji traže komoditet i žive od luksuza. Isus nas želi pretvoriti u svoje glasnike i proroke, pa čak da budemo i više od proroka. U ovom došašću slijedimo put koji je sveti Ivan Krstitelj naznačio svojim učenicima, te ćemo i sami postati pravi Kristovi učenici i apostoli, čime ćemo ostvariti smisao i cilj ove priprave za blagdan njegova rođenja.

Share: