32. nedjelja kroz godinu – A
Kako se primiče konac liturgijske godine, tako nam Crkva stavlja pred oči ona Evanđelja u kojima nas Gospodin Isus poučava o istinama koje zovemo posljednje stvari života. Radi se o najbitnijim stvarima koje valja imati na pameti, kako bi naš život ostvario onaj željeni rezultat dolaska u kraljevstvo Božje i zadobio puninu prema kojoj je usmjeren. Tako nam je i u današnjem tekstu ponuđena prispodoba o mudrim i ludim djevicama kojom je Gospodin želio opisati temeljne stavove pred Bogom. Takvi stavovi se u konačnici mogu u biti svesti na dva temeljna: ili život usmjeren prema Bogu ili život okrenut od Boga. U ovom slučaju nema trećega, jer kad pred Bogom i vječnošću nema trećega: ili smo za ili smo protiv.
To je istina i onda kad vidimo da velika većina ljudi živi kao da postoji srednja mogućnost, to jest mogućnost neopredjeljenja za Boga koja bi se mogla pobliže opisati i kao mogućnost mlakoga stava pred njim. U praksi se to događa vrlo često kod onih koji misle da je dovoljno ne izjasniti se protiv Boga jezikom i izjavama, uvjereni kako se djelima mogu prema njemu odnositi i drukčije,to jest kako bi njegova prisutnost u životu i zajedništvo s njime bili zanemarivi. Ne izjašnjavaju se protivnicima Božjim, ali isto tako ne ubiše se od nastojanja da mu budu bliži i vjerniji. Poput ludih djevica iz današnjeg Evanđelja, i sami na neki način tvrde kako idu ususret zaručniku, to jest spremni su ravnati se prema Božjim odredbama, ali u biti ne vuku konkretne korake koji ih približavaju Bogu. Jezikom današnje prispodobe bi se reklo da ne čuvaju dovoljno ulja u svjetiljkama, jer ne računaju na sve potrebe tijekom životnog puta. Ako bismo to htjeli izreći suvremenim jezikom i rječnikom, prispodobili bismo to putniku koji kreće na put, ali ne nalije goriva u rezervoar automobila, te se ne mora čuditi ako ne dođe do cilja ostajući pokraj puta.
Stoga nas prispodoba o mudrim i ludim djevicama uči kako u životu možemo biti ili mudri ili ludi, trećega nema. Mudar je onaj tko iskoristi sve svoje mogućnosti, kao što su mudre djevice sačuvale dovoljno ulja. Jednom se živi i ne možemo sebi dopustiti luksuz da ne iskoristimo sve mogućnosti. To znaju i oni koji ludo žive, s time da misle kako upravo oni, jer koriste sve zemaljske mogućnosti i pogodnosti, žive punim plućima ne propuštajući ništa od onog što život pruža. Mi pak znamo da je njihovo tumačenje isprazno, poput onoga što su učinile lude djevice. Jedan je život i treba ga živjeti punim plućima, treba pokrenuti sve pogone, a ne samo biti u polovičnosti.
A u polovičnosti žive oni koji ne razumiju da je čovjeku nebo ona druga polovica, koju bez ustručavanja možemo i trebamo nazvati boljom polovicom. Ma kolikogod ljudi živjeli za isključivo zemaljske radosti, uvijek je njihova radost nepotpuna. Pa i kad bi sve svoje energije uložili u zemaljska ostvarenja, uvijek bi im izmakla bolja polovica ostvarenja. Stoga čovjek ispravno, mudro živi, samo ako je njegov život cjelovit, te stoga u cjelovitost života mora uložiti sve svoje snage. Jer kad bi čovjek živio ulažući 100% napor u zemaljske mogućnosti, time bi ipak iskoristio samo dio potencijala, a ne stopostotni. Ali kad živi na zemlji, i mudro računa da mu je cilj ostvariti vječnu sreću i radost živeći sukladno Božjim naputcima, onda se ostvaruje potpuno i cjelovito.
Upravo takvu poruku nam ostavlja Gospodin prispodobom o mudrim i ludim djevicama. Mudar je onaj tko živi, ali je usmjeren prema Bogu i s njime ozbiljno računa u životu. Lud je tko tako živi kao da Boga nema i kao da mu neće trebati položiti račun kako je i na što potrošio ulje iz svjetiljke svoga života. Mudar je onaj tko živi iščekujući nebeskog Zaručnika da ga uvede na gozbu vječnoga života, a lud je onaj tko misli da će lako ući u nebo, trošeći sebe i svoje mogućnosti samo u zemaljskim datostima.
Nas kršćane Gospodin poziva da budemo svjedoci njegove mudrosti u svijetu, koja ljudima može djelovati kao ludost i preozbiljno pretjerivanje, no mi dobro znamo da je jedini ispravni način cjelovitoga života živjeti pogleda usmjerenog k Zaručniku, to jest s ozbiljnom sviješću kako trebamo živjeti dostojno života vječnoga na koji nas poziva. Budimo dostojni svoga poziva i ne dopustimo ludostima i luđacima ovoga svijeta da nas zavode i udaljavaju od Božje mudrosti, nego budimo poput mudrih djevica ostavljajući svjedočanstvo pametnog upravljanja povjerenim uljem milosti, kako bi nam onda Zaručnik, Krist Gospodin, otvorio rajska vrata.
