Ljudski život i ljudska povijest je jedno veliko iščekivanje kojekakvih događanja i ostvarenja. A u ljudskom iščekivanju je uvijek prisutna neizvjesnost, jer ne znamo najbolje i ne vidimo najjasnije ono što će se zbiti. Tako isto ne razaznajemo, još dok je daleko, lik nekoga tko nam se približava, dok nam ne dođe sasvim blizu.
A da bi čovjek mogao prepoznati onoga koji dolazi, najprije moga imati oči i vid, u protivnom je svaki trud i napor uzaludan. A nije rijetkost da živimo poput slijepaca koji ne vide ono što bi trebali vidjeti.
Potom, da mu čekanje ne bi bilo promašeno, mora iščekivati imajući pred očima opisani lik dotičnog koji treba doći, jer je mnogo prolaznika pred vratima njegova života, a on bi morao biti siguran tko je onaj pravi koga mora pustiti da uđe unutra. U protivnom mogao bi nas bilo tko zavarati govoreći ja sam ili evo ga ovdje, evo ga ondje.
Otac nebeski se stoga pobrinuo staviti nam u srce vlastoručni zapis, ispisan njegovim Prstom, zapis koji sadrži Neizrecivu Riječ, da bi svaki od nas, u iskrenosti i jednostavnosti srca mogao, u tišini, zatvorenih očiju, osluškivati njegove korake, njegovo približavanje, te u danom trenutku i prepoznati obrise i lik.
Štoviše, da se ne bismo prevarili, Otac nam je ostavio još jedan izričiti zapis zapisan i našim ljudskim jezikom u Pismu koje nas upućuje u njegovo otajstvo.
Zato je znakovito Evanđelje koje u prvom tjednu došašća govori o slijepcima koji prepoznaju Gospodina i traže ozdravljenje, dok ga ne prepoznaju oni koji vide. Pred Gospodinom smo doista svi slijepi, a najviše smo slijepi kad ga ne prepoznajemo. A ne prepoznajemo ga onda kad mu ne dopustimo da izliječi našu sljepoću, jer on radi toga i dolazi k nama u našu ljudsku stvarnost. Došašće nam služi da otvorimo oči vjere prepoznajući u njemu Sina Davidova, te da onda on potom ozdravi naše biće od sljepoće i zapreka na putu prema njegovu kraljevstvu.
A kad nam ozdravi srce i um, razmatrajmo onda njegov lik u srcu, ne dopustimo si zbunjenost i nesigurnost, već budimo svjesni i ponosno na činjenicu da je Bog došao kao čovjek, u našem ljudskom liku i obliku, da podijeli život s nama do smrti, s ciljem da nam naposljetku daje besmrtnost.
