Blagovijest 2019.
Živimo u svijetu velike pokretljivosti koji odgovara zahtjevima i mjerama čovjeka koji je uvijek u sebi nosio čežnju za otkrivanjem daljina i nepoznatih prostranstava. To je sasvim zakonito i u srcu svakoga čovjeka, s time da je danas čovjek manje više otkrio što je imao u svom zemaljskom okruženju. Sada je već uspostavio dobru prometnu povezanost između svih krajeva svijeta, te više nema zakutka u koji ne možete doći. Ono što se nekada činilo nedostupnim, ili mjesecima daleko, danas je tek na nekoliko sati voženje dobrim zrakoplovom. No kako se ne može premostiti udaljenosti tek tako sjedajući u zrakoplov, odlaskom, već imajući i sigurno prihvatno središte i sve potrebne naprave i sustav koji omogućuje slijetanje određene vrste zrakoplova, tako nas onda zrakoplovne linije povezuju s odredištima gdje to postoji. Slično vrijedi i za druga prometna sredstva, npr. brodove. Bez dobre zračne luke ili luke, ne može se govoriti o uspostavljanju komunikacije među zemaljskih odredištima.
Putovanje s neba na zemlju
To što je rečeno u našem malom svijetu, tek je samo primjer kako bismo bolje razumjeli ono što se dogodilo u širim razmjerima, u odnosima između Boga i nas ljudi, između neba i zemlje. A pokazalo se da je i u ovom slučaju, kao i u primjeru zrakoplova za koje je jednako važno da imaju gdje sletjeti kao i poletjeti, vrlo bitno da Bog sebi osigura prihvatilište među ljudima. Za bolje razumijevanje toga može nam kao prosvjetljenje pomoći tekst iz Knjige mudrosti: Dok je poznata tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja. (18,14-15) Starozavjetni svetopisac proročki naviješta dolazak Božje riječi na zemlju, i to žurno i snažno. Opisuje je kao moćnu riječ slikom ratnika.
Ali također bi trebali imati u vidu kako ta Riječ koja je jurnula s nebesa, nije jurnula nasumce, bez cilja, već je jurnula nakon što je dobro isplanirala gdje, zašto i kako treba ići. Bog je pomno isplanirao od postanka svijeta poslati svoju Riječ, te je sasvim logično da joj je priredio prikladno prihvatilište. Ta Riječ koja nadilazi nepremostive udaljenosti morala je imati i prihvatilišno mjesto sposobno je primiti i omogućiti joj izvršiti poslanje u svijetu poradi kojega dolazi. Premda opisna slikama ratnika, mi dobro znamo da Božjoj riječi ne treba neka vojna baza, luka ili zračna luka, već joj veću zaštitu može pružiti čisto ljudsko srce. U njem se osjeća kao doma, za razliku svih izvanjskih ljudskih struktura, jer ta ista Riječ je izišla iz Božjega srca, te se jedino u nekom srcu što sliči Očevu može dobro osjećati. Tada dolazi pobjedonosno kada se može spustiti s nebesa puninom svoga dara u srce koje je prikladno primiti je.
Dolazak u Marijino srce
A Marija je doista bila to srce spremno primiti Božju Riječ, što je očitova i njoj i svemu svijetu anđeo Gabriel koji ju je pozdravio: Zdravo, milosti puna, kad joj je navijestio Spasiteljevo rođenje, to jest dolazak moćne Božje Riječi. A ova Božja Riječ je se imala gdje spustiti jer je Marija za njom toliko žeđala. Nijedan stvor nije imao takvu čežnju za njom, kao Marija koja je živjela u potpunom predanju meditirajući tu istu riječ. Bog je njezinu dušu tako pripravio da joj je ispunio tu svetu čežnju i obdario je svojom Riječju. Štoviše dao joj je milost da prihvaćajući njegovu Riječ da joj ujedno podari i ljudsku narav.
Jer ona koju anđeo naziva časnim nazivom ‘milosti puna’ znači da je bila ispunjena puninom darom Božjega, napose kad je bila obdarena Riječju njegovom, nakon čega je od svoga tijela izdvojila tijelo u kojem je prebivala sva punina božanstva. Božja riječ se nije mogla savršeno sjediniti s bilo kime, niti je od bilo koga mogla uzeti tijelo niti je mogla uzeti bilo kakvo tijelo kao što se ni međukontinentalni zrakoplov ne može spustiti na seosku livadu, niti prekooceanski brod ući u plitku luku. Tako ni Božji Sin ne bi bio mogao sići u nečisto i neprikladno srce, to jest u nepripravnu dušu.
Bilo je doista neophodno da se spusti u biće sasvim prikladno pripremljeno za taj događaj kojemu u cijelom svemiru nema ravna. A prikladnost o kojoj je riječ mjeri se Božjom mjerom, a ne ljudskom kojom inače nije moguće Boga mjeriti. Stoga Bog za svoju suradnicu, koja sebe nazva sluškinjom, ne traži ni najbogatiju ni najplemenitiji ni najpametniju ni najljepšu prema ljudskim mjerama. Naprotiv, on traži onu koja je najspremnija dušom jer je najčistija srcem.
Marija je iznad ljudskih kategorija, jer je uvijek slijedila samo Božje, te u jednom daru, na nebeski način, ima sve što ljudi traže u zemaljskim okvirima. Tome što je milosti puna, ona je i najbogatija i najplemenitija i najpametnija i najljepša. Obdarena milošću bogata je svim obiljem Božjim. Posvećena Bogom nadilazi svaku ljudsku plemenitost i u sebi je plemenitije krvi od bilo kakve plemkinje. Prosvjetljenja Riječju primila je svo znanje svijeta, a urešena Božjom ljepotom zauvijek ostaje najljepša među svim stvorenjima.
Stoga danas dok slavimo blagdan Gospodinova navještenja, to jest čudesni događaj utjelovljenja, ne možemo ne svrnuti svoj pogled na čudesnu Marijinu ljepotu, kojoj se i anđeo zadivio i odao priznanje. Zahvalimo joj što je čistoćom srca bila prihvatiteljica Sina Božjega, koji je preko nje ušao u naš ljudski svijet i postao nam spasiteljem.