27. nedjelja kroz godinu – B
Živimo u industrijaliziranom društvu koje neprekidno usavršava i razvija tehnologiju proizvodnje, neprestano proizvodeći savršenije i funkcionalnije predmete. Sve što se proizvodi, proizvodi se već unaprijed s idejom da je to potrošna roba koja ne mora imati dugi vijek, jer kad se određeni dio nekog predmeta ili stroja istroši, postoji rezervni dio, ili pak ukoliko se cijeli predmet pokvari, uvijek postoji i onaj zamjenski, kao kad dobijete zamjensko vozilo dok se vaše popravlja.
No tamo gdje nije moguće postupiti tako, u situaciji u kojoj ili pojedinac nema dovoljno novčanih mogućnosti da bi se razbacivao novcem na kupovanje rezervnih dijelova ili novih proizvoda ili u slučajevima u kojima postoje jedinstveni, vrlo dragocjeni i značajni predmeti koje nije moguće zamijeniti, ljudi se ponašaju mnogo odgovornije. U tom slučaju mnogo pozornije pročitaju uputstvo za upotrebu pojedinog predmeta ili naprave, da se ne bi dogodilo da ostane bez nje uslijed neodgovornosti i neupućenosti.
Kao što su nekada i farizeji tumačili bračne i obiteljske veze između muškarca i žene, tako se i suvremeni čovjek previše navikao na mentalitet vrlo kratkotrajnog i zamjenjivog. Logiku odnosa prema stvarima primjenjuje i na ljudske odnose, napose one najsvetije odnose koji se tiču braka i obitelji i svih onih s kojima živi. Ako netko misli i tako se ponaša kao da je onaj drugi pored njega zamjenjiv, onda je popustio svojoj ljudskoj površnosti i ne vodi se ispravnim kriterijima, što vodi u besmisao života. Kao posljedica toga toliku se obitelji trajno razaraju na ovaj ili onaj način. Koliko se samo tragedija dogodi kad otac napusti obitelj, ženu i djecu, koliko samo nereda i nevolja, ožiljaka i trauma kad se roditelji ne slažu i svađaju, koliko samo nerazumnog i nerazumljivog nasilja jednih nad drugima, koje zna čak kulminirati i ubojstvima i smrću?
Nije stoga nelogično da i danas mnogi drže da se bolje rastati nego trpjeti, patiti, biti izložen maltretiranju koje može poprimiti čak i tragične razmjere. Tom istom praktičnom i pragmatičkom logikom vodili su se i farizeji kad su Isusu postavili pitanje je li dopušteno otpustiti ženu, a i Izraelci, kako tumači Isus, kad su zbog okorjelosti svoga srca dobili dopuštenje da mogu ženi dati otpusno pismo. U toj situaciji je posebno do izražaja dolazio pogubni mentalitet muškaraca koji su držali ženu zamjenjivim ili potrošnim predmetom koji su mogli odbaciti kad im se pokrije, a uz to dobiti još i zakonsko religiozno pokriće, držeći se dobrima jer nisu odstupili od Zakona koji im je omogućio da dadnu ženi otpusno pismo kojim zavaraju svoju savjest i zaštite ugled u društvu. Navodno su bili čisti i pred ljudima i pred Bogom jer su napravili sve u skladu s propisima.
No ni savjest ni Boga ne može se prevariti tako jednostavnim i jednostranim trikovima, što je Gospodin Isus, pravi Bog, nedvosmisleno pokazao. Za njega žena ili muž koji sačinjavaju obitelj kao temeljenu zajednicu ljudskog života nisu kao neki rezervni dio stroja koji se može izmijeniti kad dotraje. Oni su jedinstvena stvarnost u kojoj ako nema jednog, nema ni drugoga. Ako su svjesni svoga poziva i dara pred Bogom, oni ne mogu dotrajati, jer su utemeljeni na ljubavi. A ako se događa da se međusobno troše, onda je to pokazatelj da su prestali živjeti u ljubavi i od ljubavi, što je alarmantno i besmisleno. Osobe u braku se ne može tek tako mijenjati kao zamjensku gumu ili zamjenski dio, kao što smo naučili raditi s predmetima i strojevima u vremenu u kojem živimo.
Kad stvari u braku počnu ići krvim smjerom, kad ponestane ljubavi u posudama života, najlakše je pribjeći zakonskim rješenjima, pa ako treba i izglasovati zakone koji će dopuštati rastave, no time se dobrano odstupilo od pravoga smisla i cilja. Što znači htjeti ozakoniti rastavu, može se možda zorno predočiti jednim primjerom. Kad bi kupac kupio u trgovini neku neispravnu napravu, te se vrati nazad reklamirajući neispravno funkcioniranje ili nefunkcioniranje dotične naprave, ne znam bi li dopustio da ga prodavač uvjeri da taj aparat mora biti neispravan. Ne znam bi li dopustio da mu prodavač tako ozakoni grešku, ukoliko i sam zna čemu nešto služi, to jest da hladnjak mora hladiti, a peć peći, a ne obrnuto. Tako i zakoni o rastavi žele ozakoniti neispravno stanje stvari, kao što je židovski zakon o otpuštanju žene ozakonjivao nepravde i bolesna stanja kojima su žrtve najčešće bivale žene, a ne bi se moglo reći da su se i muškarci mogli usrećiti, osim što su mogli dati na volju svojoj pohoti i strasti. U situaciju u kojoj se ruši obitelj, ruši se cijeli jedan svijet, te nitko od toga ne može imati ništa dobroga.
Isus se zato vraća na iskonski nauk o braku i obitelji, zapisan od postanka svijeta u srce čovjeka i naučavan snagom božanske objave čovjeku. Muškarac i žena su neponovljive jedinke koje je Bog stvorio i Bog združio. Oni su jedno i nitko nema pravo, pa ni oni sami, rastavljati to što je Bog združio. Umjesto da zamjenjuju jedno drugo odbacujući se, moraju se mijenjati iznutra odbacujući grijeh, jer svaki nered u obitelji i braku počinje grijehom u okorjelom srcu čovjeka. Ako čovjek zna prepoznati smisao i cilj neke naprave time što zna čemu služi koje je njeno ispravno stanje, treba imati i pred Bogom istu sposobnost i prepoznati smisao braka kojem je on autor. Potom je dobro da trajno čitaju uputstva za upotrebu koja je on napisao, jer se radi o nezamjenjivim i dragocjenim „dijelovima“, da bi se onda trudili „funkcionirati“ sukladno njegovim načelima, to jest živjeti sukladno životu i milosti koju su od njega primili. Jer ako se u barku „pokvari“ biti i nezamjenjivi dio, to jest ako ponestane ljubavi, razumijevanja i darivanja među supružnicima, ako jedno drugo odbace, izgubile su se pretpostavke da se takva stvarnost prepozna po onome što jest. Automobil bez motora nije uopće automobil već hrpa metala koja hrđa i smeta na dvorištu. Obitelj sastavljena, mimo Božjeg plana, od „rezervnih“ ili „zamjenskih“ dijelova nije obitelj kako ju je Bog htio, te uvijek ostaje preljub. Jer što koristi imati stotinu ključeva ako nijedan nije od sefa života u kojem je položeno bogatstvo koje mi pripada?
Može se i danas izglasovati još više zakona nego nekada koji će ozakoniti neispravno stanje stvari, pa čak ih opravdati željom i potrebom za ravnopravnošću spolova, ali ako se čovjek današnjega vremena ne stavi pred Boga i ne počne rješavati problem okorjelog srca, neće nikad doći do pravog i zdravog rješenja za tolike narušene i bolne situacije u obiteljima. Ako čovjek sebi dopušta živjeti u okorjelosti srca, te onda to i zakonom zaštiti i podupre kao da je to zdravo stanje, ništa se dobro ne može dogoditi ni njemu samome, ni obitelji ni cijelome narodu i društvu. Jedini pravi put je onaj koji nudi Isus: svaki pojedinac koji stupa u brak, te svaki muškarac i žena u kršćanskome braku, treba ozbiljno stati pred Boga, shvatiti poziv i odgovornost jednog za drugo. Samo snagom vjere može prepoznati sebe i drugoga pored sebe kao neponovljivu jedinku koju mu je Bog darova sa zaduženjem da joj pomaže hoditi do spasenja. Tko je svjestan da ga je Bog zadužio da skrbi o spasenju određenih osoba ne može ući u brak sa sviješću kao da se radi o nekom dijelu za koji imam rezervni nadomjestak ili pak o zamjenjivom predmetu koji mogu odbaciti kad mi se prohtije.
Goruća je stoga zadaća prihvatiti Kristovu pouku i poruku u ovo naše vrijeme, da bi se izliječile tolike obiteljske traume i bolesna stanja, te učiniti sve da kršćanski supružnici otkriju iskonski Božji plan o sebi i svome poslanju. Amen.
