24. nedjelja kroz godinu – B
U današnjem svijetu može nam se dogoditi da neku osobu upoznamo samo po glasu s radija, ili pak po slici i tonu s televizije, te o njima imamo svoju predodžbu. Može se raditi o glumcima, igračima, pjevačima ili nekoj drugoj osobi iz svijeta slavnih koje jednim imenom nazivamo zvijezde. No, budući da takve ljude poznamo samo iz jedne perspektive, one medijske, to jest poznamo samo njihove dvije dimenzije, one virtualne, u biti ih ne poznamo. Pogotovo ako o pojedincima imamo idealiziranu sliku, može nas iznenaditi kakvi su onu u stvari kad upoznamo onu nepoznatu dimenziju koja nam je bila skrivena, jer ih nismo upoznali izravno, već preko posrednika. Kad spoznamo da je neka od naših ideala za kojim smo ludili obični prostak i vulgarni psovač, kad otkrijemo da je naša zvijezda notorni pijanac ili da je naša veličina niski prevarant i kriminalac, ili pak ovisnik i preprodavač droge, dolazimo do razočaranja. Naravno, dijelom imamo opravdanje što nismo mogli odmah imati cjelovitu informaciju, što nas potiče na ozbiljniji pristup i oprez koji od nas zahtjeva da čovjeka upoznajemo iz svih dimenzija, ako ga želimo dobro upoznati i ne biti razočarani u nekom trenutku.
Prema svjedočanstvu današnjeg Evanđelja, od sličnog razočaranja, koje se događa kad ne poznamo osobu cjelovito, Isus želi zaštiti svoje učenike. Naime, nakon što Isus jednom zgodom kod Cezareje Filipove pita svoje učenike što o njemu misle ljudi, a potom što misle i oni sami, Petar u ime svih daje očitovanje tvrdeći kako je on Pomazanik – Krist. Na tu Petrovu tvrdnju Isus se pak ponaša prilično čudno, jer ne dopušta apostolima da govore o toj velikoj spoznaji. Sveti evanđelista Marko u današnjem odlomku to izražava sljedećim riječima: I zaprijeti im da nikome n kazuju o njemu. Doista se nameće veliko pitanje zašto im Isus prijeti da ne govore ništa o njemu, a prije toga ih je pitao želeći vidjeti poznaju li pravu istinu o njegovoj božanskoj biti i poslanju. To je kao da učitelj u školi, nakon što ispita djecu, kaže: Točno ste odgovorili i dobro znate, ali nikome ne pokazujte svoje znanje. Postavlja se pitanje što je to tajno i treba biti skriveno od Isusova identiteta.
Isus doista nema što kriti o sebi ni svojim učenicima, a ni svijetu. Naprotiv, ima im još mnogo toga otkriti što oni ne znaju. Stoga zabranjuje učenicima da govore o njemu jer im nije dovršio svu pouku koju je planirao, niti ih je uputio u puninu otajstva svoje osobe. Premda su shvatili da je on Pomazanik – Krist, još uvijek nisu razumjeli bit i cjelinu njegova poslanja, već su u glavi imali svoju djelomično točnu predodžbu o njemu. Sve čudesa koja su vidjeli do tog trenutka bila su nedostatna da upoznaju njegovu puninu. To jasno svjedoči sveti Marko kada kaže u nastavku: I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Isus nije htio da nauče ili da upoznaju samo jedan dio o njemu, već da upoznaju sve, cijelo otajstvo njegova božanskog i ljudskog života, otajstvo koje je podrazumijevalo ekonomiju ne samo utjelovljenja i rođenja, već i otkupljenja, to jest muke, smrti i uskrsnuća.
Ovaj događaj kod Cezareje Filipove opisan u današnjem evanđeoskom odlomku i nama je škola Isusova upoznavanja. Isus hoće da ga upoznamo dobro, a to je tek onda kad ga upoznamo cjelovito. Bila bi velika zabluda upoznati ga djelomično, samo onoliko koliko nam treba u nekom trenutku, ili samo ono što odgovara našem nahođenju. Golem bi bio propust, a i to mnogi čine, ako bismo upoznavali samo jedan vid njegova života, a zanemarivali drugi, ako bismo čitali, pamtili i slušali samo neke njegove izreke i pouke, a zaboravljali druge.
U konačnici, Isus nije htio da samo nešto znaju o njemu i to ispovijedaju usnama, već je htio da i sami cjelinom bića steknu iskustvo o njemu, te da onda propovijedaju sve što su vidjeli i čuli, to jest da propovijedaju ono čemu su bili svjedoci, a to je u prvom redu uskrsnuće koje im je proželo ne samo spoznajne moći, već se urezalo u puninu života kao središnje iskustvo. Zato im je zaprijetio da ne govore o njemu, jer ljudima treba vremena da upoznaju Boga, mnogo više nego što treba da upoznaju čovjeka. A doista nije htio da njihova spoznaja bude nakaradna i jednostrana, već, naprotiv, cjelovita i životna. Htio je da oni, dok govore o Bogu, ne izgovaraju isprazne naučene riječi, već da prenose iskustvo. Htio je da se ne razmeću riječima o Bogu svodeći vjeru samo na nauk ili moraliziranje, već da svjedoče čudesna djela Božje ljubavi.
Neka nas stoga božanski Spasitelj, koji je učenicima želio otkriti da nije samo proslavljeni Sin Čovječji, već da je i Sluga Patnik, povede putem ove spasonosne spoznaje, da ga možemo do kraja upoznati, te da možemo ići njegovim stopama noseći svoj križ, kako je od nas to zatražio, da bismo tako mogli ostvariti spasenje i život vječni. Amen.