14. nedjelja kroz godinu – A
U današnjem Evanđelju čitamo dvije kratke Isusove izreke, ali tako prodorne i duboke da se pred njima treba zamisliti. I ne samo to, već ih treba uzeti u obzir u praktičnom životu, jer su one nastale kao plod njegova promatranja života, te vrijede kao trajno pravilo. A Isusovo pravilo nije nikada neka lijepa teorija poput filozofskih teorija, već je riječ o nauku života koji je njemu tako jasno poznat, jer pozna božanske vrijednosti i domete ljudskoga života. S druge pak strane, kao utjelovljeni Bog promatrao je i život ljudi, te je jasno uviđao da njihov život počesto ne odgovara vrijednostima koje je Bog dao ljudima.
Upravo kao takav uočio je jednu zakonitost: Što su ljudi sebe smatrali pametnijima i samosvjesnijima, to su manje neposredno i jednostavno prihvaćali nauk Božji i njegovu istinu o životu. Što su ljudi sebe držali mudrijima i umnijima, to su manje držali do mudrosti Božje koja jedina čovjeka može učiniti mudrim. To se vidi i u životu suvremenoga čovjeka koji se hvasta svojim uspjesima i postignućima, svojim spoznajama i razvojem, uslijed čega zaboravi spoznati istinsku mudrost koja se ne mjeri metrom tehnologije i izvanjskoga napretka. U tom smislu razumijemo Isusovu izjavu: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Isus je uočio da ga oni, nazovi mudri, slušaju s nepovjerenjem i da Božja poruka do njih ne dotiče. Mnogi su bili otupjeli na osjećaj za Boga, a držali se samo formalno određenih odredbi. Takav stav u kojem se srce ohladi za Božju prisutnost, u drugom koraku lako prijeđe u odbacivanje Božjeg zakona i Božjeg puta života.
Tako se događa i danas da su u svijetu popularni oni navodno moderni jer oni istražuju neke druge putove, dok se Božji put smatra tradicionalnim ili putem koji hode neuki i zaostali. I danas mudraci ovoga svijeta smatraju da čovjek treba osporavati i rušiti Božji zakon kojemu nas poučava Crkva, te se služe kojekakvim smicalicama da diskreditiraju Crkvu i ljude udalje od Boga i njegova zakona. Mudraci ovoga svijeta ne prihvaćaju tako lako da je Božja Mudrost mudrija od njih, te da je sam Krist ta ista Mudrost koja nije došla nama ljudima mudrovati, već nas poučiti mudrosti života i spasenju. Koliko su isprazni mudraci ovoga svijeta, nisu u stanju priznati niti osnovne vrijednosti kao što je život, obitelj, spasenje i Božji zakon. Oni prihvaćaju da Boga ima i da može imati neku ulogu u ljudskom životu, no njegova uloga je sasvim sporedna, usputna i nebitna. Upravo kad je riječ o stvarima koje su bitne za ispravan život, oni unose veliko nesuglasje i, zbunjeni vlastitim neznanjem, zbunjuju druge, i to pozivajući se na svoju stručnost, visoko školovanje ili društveni položaj i autoritet.
S druge pak strane, oni maleni ne sumnjaju u Boga koji nam je bliz i blizu, koji nam dolazi ususret i poučava nas putu života i spasenje ne želeći da vječni život bude prepušten slučajnosti, već da bude istinski plan i svjesni hod prema njemu. Oni maleni su doista toliko veliki da otkrivaju ne samo da Bog ima neko mjesto u njihovu životu, već da Bog ima središnje mjesto, te da sav njihov život i ponašanje ovise upravo o Bogu. Zato je Isus rekao da su oni ljudi koji prihvaćaju da im Otac nebeski objavi otajstva života, a oni to zdušno prihvaćaju, te od njih i po njima žive. Oni Boga ne drže tek u nekom protokolarnom ili formalnom smislu, već ga istinski susreću, klanjaju mu se i žive od svake riječi koja izlazi iz njihovih usta. Za njih Bog nije neka sila ili energija, ni pojam ili izmišljotina ljudi, već je doista Otac koji se objavljuje i pomaže svojoj djeci da dođu do vječnog njegova doma u kojem je pripremio stanove za svu svoju djecu.
Stoga su ove Isusove riječi izazov i nama u suvremenom svijetu i mentalitetu koji se opire ovoj ideji malenih, a zagovara život dokazivanja ljudske veličine koja se samostalno snalazi i samovoljno odlučuje o svome životu. Slušajući u poniznosti Isusove riječi otkrivamo koliko je velik život malenih koji vjerno žive prema njegovoj riječi, jer će svu svoju pozornost usmjeriti na ono što život jest u svojoj biti. Oni su veliki jer vjerno žive prema Božjoj riječi, jer u jednostavnosti srca osjećaju Božju blizinu, jer u čistoći prihvaćaju Boga kao svoj najveći dar. Veliki su jer ne traže lagodniji život, te se ne boje niti životnih napora i izazova. Oni su veliki jer su uzeli upravo Gospodina Isusa za neprevarljivi model svoga života, za svoga učitelja mudrosti i pastira koji neustrašivo daje svoj život za spasenje svojih ovaca. Prihvatimo stoga kao maleni i jednostavni ove riječi i živimo prema njima, jer samo ako prihvaćamo Isusov nauk, pronaći ćemo spokoj dušama svojim i nagradu vječnoga života.