Veliki četvrtak – Misa večere Gospodnje

Dok večeras slavimo misu večere Gospodnje prisjećamo se Isusova blagovanja pashalne večere sa svojim učenicima. Jer je on pashalnoj večeri dao novi smisao i sadržaj u odnosu na starozavjetni kontekst, onda tu istu večeru ne zovemo više pashalnom, nego Gospodnjom. Tako je ona pashlana večera bila samo nagovještaj večere koja će se jednom dogoditi, a kojoj će domaćin biti sam Bog, to jest njegov Pomazanik koji je radi toga došao na zemlju. Ne bez razloga čuli smo večeras svjedočanstvo sv. Pavla u poslanici Korinćanima da je on njima predao ono što je od Gospodina primio. A primio je od Gospodina kruh koji je bio njegovo presveto tijelo i čašu njegove dragocjene krvi. U toj presvetoj večeri dogodilo se ono što je Bog odvjeka htio ostvariti za čovjeka, a to je da ga pozove za svoj stol. A biti za Božjim stolom značilo je da ga Bog poziva u potpuno zajedništvo svoga života i ljubavi, to jest da mu daruje sve i da mu ništa ne uskraćuje od obećanih i mogućih darova. Doista, najveći dar koji je Bog mogao dati čovjeku je da mu u potpunosti dadne samoga sebe, što je Bog učinio sjedajući ga za svoj stol i dajući mu samoga sebe, to jest svoga Sina za hranu života vječnoga.