Ring je četvrtasti prostor
omeđen konopcima, a uređen
za boks i borilačke sportove.
Ući u ring, znači ući u borbu
u kojoj treba biti bolji od protivnika
i odnijeti pobjedu koja se
kruni pobjedničkim pojasom.
Slično je naš Gospodin Isus
sišao iz svoje božanske slave
u ring zemaljskoga svijeta,
obilježenog s četiri strane
i raširenog do četiri vjetra.
U tom ringu je ušao u borbu
sa silama zla i izišao je
kao pobjednik koji nas je
svojom borbom oslobodio
od ugnjetavanja zla i sotone.
Stoga je s pravom kralj kraljeva
i Gospodar gospodara,
koji ne samo posjeduje
dar besmrtnosti, već je
i nama velikodušno daje.

Znamo da postoji šipkov čaj
i šipkov sok, ali i da se može
jesti i šipkovo zrnje, no
nismo razmišljali o tome
da postoji i šipkov poučak.
Upravo kad se jede šipak,
pa se izvuče njegovo zrnje
ispod tvrde kore i onih
mekih pregradnih opni,
na tanjuru se stvori velika hrpa
za koju ne znamo odakle
se tamo stvorila i kako je
sve to zrnje prije bilo
u tako malom prostoru.
Kad bismo ga onda morali
vratiti nazad pod istu
šipkovu koru, bila bi to
nemoguća misija.
Ne bismo bili u stanju
sve zrnje složiti da bude
kao što je samo naraslo
snagom unutarnjeg reda.
Riječ je o istinskom čudu
sloge, reda i zajedništva
koje nam je istinski poučak.
Tako je u obitelji i društvu
gdje vlada Božji i naravni red,
gdje se živi pravo zajedništvo
i nesebična ljubav,
onda kuća nije tijesna
ni društvo izopačeno i loše.
Gdje se istinski ljudi poštuju,

staju jedni drugima uz rame,
štite se i svesrdno podupiru
ne okreću leđa potrebnima.
Nasušna nam je potreba
danas ovaj šipkov poučak.

Kad se kupe ili dobiju nekretnine,
pravo vlasništva se ne stječe
automatski, već upisom
u zemljišne knjige, a temeljem
isprava koje ispunjavaju
sve opće i posebne uvjete i
pretpostavke propisane zakonom.
Tek kad se, nakon što se
prikupe potrebni dokumenti,
sastave molbe i upute
nadležnom zemljoknjižnom sudu,
dobije sudsko rješenje,
onda je uknjižba provedena
potpuno i pravno valjano.
Tim rješenjem se stječe
pravo vlasništva nad
spomenutom imovinom.
Tako je i naš Gospodin
svojom predragocjenom krvlju
nas otkupio iz vlasti sotone,
zla i grijeha i učinio nas
ljubljenom djecom Božjom.
Čim smo postali djeca Božja
postali smo i njegovi baštinici,
jer nam je Isus kao
Očev Baštinik priskrbio
neizmjernu baštinu Očevu.
I ma koliko njegov čin bio
dostatan za naše spasenje,
otkupljenje i oslobođenje,
ipak dok se mi ne ‘uknjižimo’
i osobno na darovanu baštinu,
još uvijek nismo baštinici
u pravom smislu riječi.
Zato se i od nas očekuje
taj napor da vjerom i djelima
prihvatimo dar iz Očeve ruke
– vječnu baštinu koju nam je
Isus stekao svojim životom,
te da se tako neopozivo
uknjižimo, to jest primimo
obilje života vječnoga.

U suvremenom svijetu
se mnogo govori o
neiskorištenim resursima,
bilo o onim prirodnima
bilo o onima koje čovjek
kao takav može stvoriti.
Toliko su važni da o njima
ovisi dobrobit i napredak,
blagostanje moć društva.
Tko posjeduje resurse
može biti neovisan
i može s drugim subjektima
razgovarati ravnopravno
kao pravi poslovni partner.
Tko pak ne iskoristi resurse,
prokocka svoje povijesne šanse,
te ostane zaostao i podređen
u odnosu na druge koji uredno
iskoriste svoje mogućnosti.
Slično tome i mi kršćani
u vjerničkom životu posjedujemo
mnoge neiskorištene resurse.
A jedan od tih važnih
neiskorištenih resursa su
koljena koja su, na žalost,
svima nama koji jasno ne vidimo
smisla križu, pokori, žrtvi,
odricanju i klečanju,
ostala poprilično zakržljala.
No tko želi duhovni napredak
pozvan je češće i duže
klečati pred Gospodinom
i tako iskoristiti milosne
resurse koji su nam
na dohvat ruke i noge.
Na koljenima u molitvi,
razmatranju i zahvaljivanju,
od njega možemo ishoditi
sve što god zaištemo,
te tako uvećati obilje
darova svoga života.

Suvremena duhovna scena
slična je bespućima s mnoštvom
oznaka i smjerokaza.
Mnogo je ponuda i ponuđivača
koji danas ljudima nude
svoje ‘duhovne’ usluge,
to jest usmjeravaju ih
u nekom svom smjeru.
Gotovo da zaskaču ljude
na svakom uglu i trgu
nudeći nešto svoga,
pod izlikom dobre ponude
za ljudsko dobro.
No tko ozbiljno zastane
pred tim ponudama
postaje mu jasno da su to
samo ponude lutanja
po zemaljskim bespućima.
Samo je jedna ponuda
ona istinska božanska
kojoj autor nije čovjek,
već Bog koji je sišao s neba.
I ne nudi nam jeftini hod
ljudskim bespućima,
već uzvišenim putovima
koji sa zemlje vode k nebu,
a kojima je sam hodio.
Zato je pravi i nepogrešivi
putokaz njegov sveti križ
kao božanska ponuda
u šumi ljudskim obmana.
Tko njega slijedi,
neće se izgubiti,
nego će vječno
spasenje zadobiti.

Vjerujem da nema toga od nas
tko nije iskusio u ljetnim mjesecima
koliko su dosadne muhe
ali i drugi slični insekti.
Kada ih nešto privuče,
onda se ne daju lako otjerati,
te se uporno vraćaju i lete
oko pojedinca smetajući mu
i dovodeći ga do iritiranja,
ljutnje i bijesa, jer teško
pronalazi načina otkloniti
takvu dosadno biće od sebe.
Poput takvih sitnih dosada
u duhovnom životu su laki grijesi,
koji nas uporno salijeću kao
dosadne muhe koje teško
uspijevamo odagnati od sebe.
Makar nam neće ugroziti život,
ipak nam oduzimaju mir duše,
ako ih ne znamo otjerati od sebe.
Zato je potrebna velika ozbiljnost
pred tima malim napasnicima
duhovnoga života, jer što ih
prije od sebe uklonimo,
lakše ćemo i radosnije ići
putem duhovnoga mira
i napretka prema željenom cilju.

Metla je jedno od pomagala
kojim se služimo kako bismo
držali čistim svoje prebivalište,
stan, kuću i okućnicu.
Redovito se njome čisti pod,
te uklanja prašina i paučina,
kao i razna druga onečišćenja
do kojih dođe neprimjetno
u svakodnevnome življenju.
I u duhovnom životu,
slično tome, ima mnogo
prašine i smeća koje se,
što primjetno što neprimjetno,
uhvati na stjenke duše,
te je onečišćuje i kvari ozračje
koje u njoj treba vladati.
Zato joj je neophodna
duhovna metla pokore
i odricanja da je učini
dostojnim prihvatilištem
živoga Boga koji može
prebivati samo u čistoj duši.

Nitko nikad ne bi pomislio,
na temelju izvanjskog izgleda,
da postoji poveznica između
gusjenice i leptira.
Ali tko pozna razvoj ovog
divnog Božjeg stvora,
onda zna da se lijepi leptir
razvija iz neugledne gusjenice.
Leptir, naime, nastaje
potpunom preobrazbom
gusjenice koja se zakukulji,
te se u kukuljici događa
velika pretvorba:
organi gusjenice se razgrađuju,
a izgrađuju se organi leptira.
S preobrazbom gusjenice u leptira
može se usporediti ljudski život
koji mora proći kroz svoj stadij
čahure zemaljskoga života.
Nakon zemaljskoga života
po smrti i čahuri groba,
ljudski život dolazi do svoga
uskrsnog stadija kada ljudi
žive kao leptiri – anđeli Božji.
No postoji i jedan izuzetak,
a to je nebeska Majka Marija.
Ona je kao puna milosti
već unaprijed satkana i došla
kao Božji leptir s neba,
te kad je prošla i kroz
kukuljicu umiranja i groba,
prošla je kao leptir
i vratila se odakle je došla.
I nije tek nakon groba
postala leptirom poput
drugih ljudi koji su
postali leptirima tek
nakon što su se preobrazili
odbacujući status ličinke