Gospa od Zdravlja

Kad je anđeo Gabriel pristupio nazaretskoj Djevici onda ju je pozdravio riječima: “Zdravo, milosti puna!” (grč. χαῖρε,κεχαριτωμένη) Taj pozdrav u ovom slučaju nije bila tek uobičajena želja kojom se sugovorniku željelo dobro zdravlje i radost, mir i ljubav, već nadasve to je bila vrlo snažna tvrdanja. Marija je bila zdrava, što i grčka riječ pozdrava, kao i naslov ‘milosti puna’ kojom ju pozdravlja, dolaze od istoga glagola χαίρω koji znači radovati se, radostan, veseo biti. Kako istinska radost dolazi iz ispunjenosti Bogom i njegovom milošću, to je Marija s pravom bila zdrava. Štoviše kao što je bila puna milosti, bila je time i puna zdravlja.

Globalna pandemija

Marija je živjela u vrijeme globalne pandemije kada je zdravlje čovječanstva bilo ugroženo sveprisutnim grijehom kojemu nije uspijevao umaći nijedan čovjek. U usporedbi na to, pandemija koronavirusa je beznačajna, jer je pandemija grijeha, kako nam veli sveti Pavao, bila smrtonosna za sve ljude.

Riječ je o nautičkoj napravi
od čvrstog materijala
koje se spušta s plovila
na morsko dno kako bi ga
zadržala na jednome mjestu.
Sidro ne dopušta da ga
vjetar i struje odvuku,
nasuču ili razbiju o stijene.
Svoju učinkovitost sidro jamči
s jedne strane težinom,
a s druge oblikom koji je takav
da može prionuti uz dno
i držati plovilo u sigurnosti.
A jer je ljudski život kao
putovanje brodom
po nemirnome moru,
potrebna nam je stabilnost
i sigurnost putovanja.
Apostol Pavao će zato reći
da su ljudi koji nemaju jasnu
spoznaju i istinu o životu,
poput nejačadi ‘kojom se
valovi poigravaju i koje goni
svaki vjetar nauka u ovom
kockanju ljudskom,
u lukavosti što put krči zabludi’.
Takvi ljudi doista ne znaju
što je desno što lijevo,
što je spasenjsko a što škodljivo.
Zato će Pavao onda
i naznačiti svojim vjernicima
kao svojevrsno sidro spasa
jedinstvo apostolske vjere
i spoznaju Sina Božjega.
To je jedini pravi put
do ‘čovjeka savršena,
do mjere uzrasta
punine Kristove’,
kada raskrinkavamo
svaku lukavost i s lakoćom
odbacujemo zabludu,
a izopačeni svjetovni nauci
ne mogu se s nama
ni poigravati, a još manje
potopiti u svome valovlju.

Na tržnicama gdje nije
sva roba fiskalizirana
ili prigodom privatne
prodaje proizvoda
moguće se s pogađati
oko visine cijene,
to jest moguće se,
žargonski rečeno, cjenkati.
Kupcu je u interesu
postići što manju cijenu,
a trgovcu je cilj ostvariti
što je moguće veću dobit,
pa se onda oni traže
na nekoj srednjoj vrijednosti
koja odgovara i jednome i drugome.

Na žalost određena cjenkanja
postoje u našem odnosu
i pristupu prema Gospodinu,
s time da je krajnje proturječno
da se mi ljudi cjenkamo
na štetu vlastitoga spasenja.
Dok nam Gospodin daje
potpuno samoga sebe
i krv svoga Sina kao
cijenu našega spasenje,
mi se s njime cjenkamo
i zatežemo proces otkupljenja,
te tražimo možemo li ostati
još u ropstvu ili smanjiti
do minimuma svoje
sudjelovanje u tome procesu,
umjesto da i sami zaželimo
biti potpuno slobodni
i baciti mu se u zagrljaj.
Duhovnom lijenošću
cjenkamo se protiv sebe
i nepromišljeno odbijamo
tu najveću dragocjenost
i dar koju Bog plaća za nas
kao cijenu našega spasenja.

Korozija je proces trošenja
konstrukcijski materijala
kemijskim djelovanjem
plinova ili tekućina.
Ona razara ponajviše metale,
ali može štetiti i betonu i drvu.
Ona je pokazatelj kako
i gotovo nevidljive čestice
mogu biti pogubne i za
čvrste metalne konstrukcije
ako nisu dobro zaštićene
od štetnih utjecaja.
A kao što hrđa nagrize
i najčvršće konstrukcije
ako ne postoji dobra zaštita,
tako i ljudskom životu
i mali grijesi nagrizu dušu
i ugroze duhovni život
onih koji se uzdaju samo
u svoju ljudsku snagu,
i odbijaju prihvatiti moćnu
zaštitu i pomoć Sina Božjega.

Poduzetnik je vlasnik poduzeća
i osoba koja upravlja ljudskim
i materijalnim resursima.
Poduzetnik prihvaća rizik dobiti,
te poslovnog uspjeha i neuspjeha.
Ne znamo koliko su predrasude
a koliko istine da poduzetnici
rade uvijek za svoju dobit,
no sigurno ima i onih kojima je
pitanje poduzetništva
pitanje i humanosti
i odgovornosti za društvo.
Osim toga znamo da je
i sam Gospodin bio poduzetnik,
rečeno našim jezikom,
koji nije ulagao u dobit,
već u ljude i njihovo dobro.
Točnije, uložio je svoj život
u spasenje ljudskoga roda.
Na žalost, mi ljudi se često
ponašamo nezahvalno
i ne vidimo što nam je sve
Gospodin omogućio svojim
ulaganjem u naš život
žrtvujući za nas svoga Sina.
Time je u nas uložio svu ljubav
kojom nas je neopozivo
uključio u vječnu baštinu
svoje božanske obitelji,
bez obzira koliko mi
smatrali pametnim
taj poduzetnički pothvat.

U vojnome rječniku
brisani prostor
označava prostor koji je
izložen neprijateljskom
borbenom djelovanju.
Tko se misli probijati
preko takvog prostora,
mora znati da se izlaže
velikom riziku i računati
na velike žrtve i gubitke.
Kako bi spasio čovjeka
od spona grijeha i smrti
Gospodin Isus se nije
ustručavao prijeći preko
brisanog prostora
i okrutne vjetrometine
naše zemaljske povijesti.
Utjelovio se i došao među nas
nezaštićen kako bi nas
oslobodio svojim predanjem
i darom svoga života.
Na brisanom prostoru
ljudske nepravde i zloće
položio je život na drvu križa,
no uskrsnom pobjedom
ne samo sebe već i nas
je vratio iz mrtvih.
Tako je izbrisao zavijek
zadužnicu ljudskih opačina
na brisanom prostoru zla
pretvorivši ga u prostor
vječne nebeske pobjede.

Zastara je po definiciji gubitak
prava zahtjeva za ostvarenje
nekog subjektivnoga građanskog prava
protekom roka određenog zakonom.
No zastarom se znaju vješto
poslužiti i prekršitelji zakona,
jer i njihova kaznena odgovornost
može otići u zastaru ako se
slučaj nije na vrijeme riješio.
Tako se zakonito pravi
dodatna nepravda umjesto
da se provodi dužna pravda.
Rupe u zakonu koje ljudi pronalaze
u nesavršenim ljudskim
zakonskim sustavima
neće upaliti kad se jednom
nađemo pred Gospodinom.
Jer ništa od našega života
neće i ne može otići u zastaru,
već će sve biti očito i očitovano.
Baš zato nam Gospodin
daje još bolju opciju,
to jest prigodu da za života
tražimo oproštenje,
obraćamo se od zla
i kajemo za grijehe.
Nakon toga on nam
velikodušno oprašta,
te u njegovo kraljevstvo
ne ulazimo kao kradljivci
već kao djeca koju s radošću
čeka i prima nakon što ih je
sam očistio milosnim
oproštenjem za život vječni.

Daltonist je osoba koja ima
poremećaj prepoznavanja boja
zvan daltonizam po znanstveniku
Johnu Daltonu koji je prvi
opisao spomenuti poremećaj.
Redovito je problem u
receptorima oka koji
ne razdvajaju pravilno
te osobe ili ne prepoznaju boje
ili zamijene jednu za drugu.
Poput tjelesnog daltonizma
ima i onaj duhovni.
To je neraspoznavanje
ljepote stvorenoga svijeta,
njegova smisla i svrhovitosti.
Čovjek bez vjere je daltonist
koji oko sebe vidi
samo crno-bijeli svijet,
ili mu je pak sve sivo.
Dok onaj tko vjeruje
vidi svu ljepotu svijeta
i zaključuje mnogo jasnije
o autoru tih ljepota i boja.
Doista, bez Boga ne vidimo
boje života koje su utkane
u stvoreni svijet da obogate
naš pogled i osjećaj življenja.
A samo s pogledom vjere
jasno raspoznajemo dubinu
i oštro vidimo svaku nijansu
otkrivajući koliko je bogat
život koji se utiskuje u nas
jer je u nj čudesno utkana
neizmjerna ljepota živoga Boga.

Po definiciji mjesečar je
osoba koja u snu ustaje,
hoda, govori ili čak obavlja
i složene radnje.
U biti je u nesvjesnom stanju,
te se budan ne sjeća onoga
što je činio tijekom sna.

Poput mjesečara su i ljudi
koji žive ne poznajući
ili odbacujući Boga.
Uopće nisu svjesni pravog
stanja i vrijednosti života,
nego žive kao u nekom polusnu
isključivo za zemaljske vrijednosti,
zaboravljajući koliko su
prolazne i propadljive.
Tek onaj tko upozna Boga
živi do kraja svjesno
otkrivajući pravi smisao života.
Takav je svjestan i vrijednosti
svakog, pa i najmanjega čina,
znajući da u životu nema
nevažnih trenutaka ili stvari,
već da sve što činimo i jesmo,
postaje spasenjski bitno.