U vojnome rječniku
brisani prostor
označava prostor koji je
izložen neprijateljskom
borbenom djelovanju.
Tko se misli probijati
preko takvog prostora,
mora znati da se izlaže
velikom riziku i računati
na velike žrtve i gubitke.
Kako bi spasio čovjeka
od spona grijeha i smrti
Gospodin Isus se nije
ustručavao prijeći preko
brisanog prostora
i okrutne vjetrometine
naše zemaljske povijesti.
Utjelovio se i došao među nas
nezaštićen kako bi nas
oslobodio svojim predanjem
i darom svoga života.
Na brisanom prostoru
ljudske nepravde i zloće
položio je život na drvu križa,
no uskrsnom pobjedom
ne samo sebe već i nas
je vratio iz mrtvih.
Tako je izbrisao zavijek
zadužnicu ljudskih opačina
na brisanom prostoru zla
pretvorivši ga u prostor
vječne nebeske pobjede.

Zastara je po definiciji gubitak
prava zahtjeva za ostvarenje
nekog subjektivnoga građanskog prava
protekom roka određenog zakonom.
No zastarom se znaju vješto
poslužiti i prekršitelji zakona,
jer i njihova kaznena odgovornost
može otići u zastaru ako se
slučaj nije na vrijeme riješio.
Tako se zakonito pravi
dodatna nepravda umjesto
da se provodi dužna pravda.
Rupe u zakonu koje ljudi pronalaze
u nesavršenim ljudskim
zakonskim sustavima
neće upaliti kad se jednom
nađemo pred Gospodinom.
Jer ništa od našega života
neće i ne može otići u zastaru,
već će sve biti očito i očitovano.
Baš zato nam Gospodin
daje još bolju opciju,
to jest prigodu da za života
tražimo oproštenje,
obraćamo se od zla
i kajemo za grijehe.
Nakon toga on nam
velikodušno oprašta,
te u njegovo kraljevstvo
ne ulazimo kao kradljivci
već kao djeca koju s radošću
čeka i prima nakon što ih je
sam očistio milosnim
oproštenjem za život vječni.

Daltonist je osoba koja ima
poremećaj prepoznavanja boja
zvan daltonizam po znanstveniku
Johnu Daltonu koji je prvi
opisao spomenuti poremećaj.
Redovito je problem u
receptorima oka koji
ne razdvajaju pravilno
te osobe ili ne prepoznaju boje
ili zamijene jednu za drugu.
Poput tjelesnog daltonizma
ima i onaj duhovni.
To je neraspoznavanje
ljepote stvorenoga svijeta,
njegova smisla i svrhovitosti.
Čovjek bez vjere je daltonist
koji oko sebe vidi
samo crno-bijeli svijet,
ili mu je pak sve sivo.
Dok onaj tko vjeruje
vidi svu ljepotu svijeta
i zaključuje mnogo jasnije
o autoru tih ljepota i boja.
Doista, bez Boga ne vidimo
boje života koje su utkane
u stvoreni svijet da obogate
naš pogled i osjećaj življenja.
A samo s pogledom vjere
jasno raspoznajemo dubinu
i oštro vidimo svaku nijansu
otkrivajući koliko je bogat
život koji se utiskuje u nas
jer je u nj čudesno utkana
neizmjerna ljepota živoga Boga.

Po definiciji mjesečar je
osoba koja u snu ustaje,
hoda, govori ili čak obavlja
i složene radnje.
U biti je u nesvjesnom stanju,
te se budan ne sjeća onoga
što je činio tijekom sna.

Poput mjesečara su i ljudi
koji žive ne poznajući
ili odbacujući Boga.
Uopće nisu svjesni pravog
stanja i vrijednosti života,
nego žive kao u nekom polusnu
isključivo za zemaljske vrijednosti,
zaboravljajući koliko su
prolazne i propadljive.
Tek onaj tko upozna Boga
živi do kraja svjesno
otkrivajući pravi smisao života.
Takav je svjestan i vrijednosti
svakog, pa i najmanjega čina,
znajući da u životu nema
nevažnih trenutaka ili stvari,
već da sve što činimo i jesmo,
postaje spasenjski bitno.

Ovu englesku riječ koristi
sve veći broj mladih ljudi,
te njome opisuju poznate osobe
i stručne na pojedinim područjima,
a koje su posebno aktivne
na društvenim mrežama
na kojima imaju mnogo
virtualnih sljedbenika.
To je doslovno postalo
čak zanimanje koje se
dobro koristiti i iskoristi
u komercijalne svrhe,
a začuđuje kako su ljudi
koji ih prate tako povodljivi
da svoje živote i ponašanje
oblikuju prema modama,
stavovima i uvjerenjima
smrtnih i površnih ljudi.

S druge pak strane zaboravljaju
da postoji jedan drugi
božanski ‘influencer’ koji je
svojim životom i riječima
utjecao na nebrojeno
mnoštvo ljudi koji su
prihvatili ne ljudske,
već božanske vrijednosti,
ne ljudski već božanski
način života na zemlji.
Kamo sreće kad bi Isusa
i danas mladi ljudi
s oduševljenjem slušali
i slijedili kao svoga ‘influencera’
u načinu života koji je
ustanovio na zemlji,
umjesto da slijede izlizane
ljudske mode i modele.
Zato se ne isplati trošiti
vrijeme, duše i život
na prolazne utjecaje,
već prionuti uz ono
što je neprolaznu
i čemu je nagrada vječni život.

Tko je u ovim vrelim mjesecima
okusio ljetne radosti na moru,
sigurno se okušao i u ronjenju.
Svatko od nas brzo otkrije
kako vrijedi jedno pravilo:
kad ne znaš plivati, teško se
održavati na površini,
a kad naučiš plivati,
otkriješ da nije baš lako roniti.
Jer treba poznavati vještinu
zaranjanja i drugih pokreta,
kao i onu ispuštanja zraka,
jer nas mora izbacuje
zbog zraka koji imamo
u plućima i organizmu.
Nešto slično se događa
i u duhovnome životu,
to jest životu upoznavanja
Boga i njegova otajstva.
Onaj tko Boga nije upoznao,
njegove dubine postaju vode
u kojima se lako gubi život,
umjesto da iz njih crpimo
ljepotu i nadahnuće postojanja.
U Božje otajstvene dubine
potrebno je znati zaroniti,
no na žalost mnogi kršćani
su tek loši plivači i nevješti ronioci.
Ako su naduti i puni oholosti,
čim probaju zaroniti,
more Božjega otajstva ih
vrati na površinu.
Jer tko želi roniti
u Božjim dubinama
treba posjedovati
veliku doza poniznosti,
te malo po malo uranjati
u neizmjerno otajstvo
mira, dobrote i ljubavi.
Za spoznaju Božjih dubina
ne pomaže ljudska sila,
već samo božanski posluh
našem Gospodinu Isusu
vodi do boljeg i sigurnog uvida
u sva otajstva za nas
položena u dubine Božjega srca.

U ove ljetne dane mnogi se
opredjeljuju provesti godišnji
kampirajući u šatoru,
premda je manje raskošno
od ljetovanja u hotelima.
Kampiranje ima prednost
jer se šator može postaviti
na bilo kojem mjestu,
te se vrlo lako možeš
mijenjati lokacije jer nisi
čvrsto vezan uz nijedno
određeno mjesto.
Kampiranje podsjeća na
nomadski način života,
a poruka koju ostavlja
obnavlja svijest
o nestalnosti ljudskoga života.
Na sličnu pustolovinu
odlučio se i Božji Sin kad je
došao među nas ljude.
Zato će sveti Ivan zapisati
da se Riječ Božja ušatorila
među nama u ljudskom tijelu.
Došao je među nas
u naš zemaljski šator
da nas upozori na nestalnost
ljudskog života na zemlji,
te da nas nauči kako
podići šator i zaputiti se
prema vječnoj i neprolaznoj
domovini na nebesima.
Boravkom u ljudskome tijelu
počastio je i posvetio
naš mali zemaljski šator,
te je čovjeka, ušatorivši se
u ljudskoj naravi,
uzeo u svoj nebeski šator.

Dezinficijensi su sredstva
koja služe za smanjenje broja
štetnih mikroorganizama
s površina, bilo da se radi
o predmetima, radnim površinama
ili ljudskome tijelu.
Oni smanjuju rizik infekcije
doticanjem površina
ili dijelova tijela kojim
prenosimo infekciju,
najčešće rukama.
Kao što korištenjem tjelesnim
dezinficijensa čuvamo
organizam od zaraze,
trebali bismo onim
duhovnim dezinficijensima
čuvati dušu od zaraze grijeha.
Zato nas Gospodin poziva
da živimo kreposno,
jer su kreposti najbolji
dezinficijensi koji
ne dopuštaju prodor
virusa grijeha u našu dušu.

Još od starine bilo je pojedinaca,
koji su što iz potrebe,
što iz želje za izazovom,
savladavali vještinu hodanja
po nategnutom užetu ili žici.
Jedino pomagalo kojim su se
pri tome koristili za
održavanje ravnoteže
bio je dugački štap čijim su
vještim pomicanjem uspijevali
da ne padnu s užeta
ni desno ni lijevo u provaliju,
već uspješno prijeđu
do zadanoga odredišta.
Ljudski život je kao hod po žici
sa zemlje do nebeskog odredišta.
Pri tome postoje mnogi izazovi
i zamke i s desna i slijeva
koji bi ga htjeli baciti u provaliju
ili odvratiti od njegova cilja.
Jedino oruđe koje mu preostaje
kako bi došao do cilja
ne gubeći ravnoteže
je štap križa Kristova
kojim održava svoj pravac
i uspješno prelazi do cilja
– života vječnoga u nebu.