Veliki petak

Danas na Veliki petak u ovim svetim obredima spominjemo se muke našega Gospodina koji je bio uhićen u Getsemanskom vrtu, te konačno odveden na suđenje na dvor Poncija Pilata, rimskog upravitelja Palestine. Pod pritiskom glavara svećeničkih i svjetine Pilat je osudio Isusa na smrt razapinjanja na Kalvariji. Time je križ kao mjesto izvršenja nepravedne osude postao stratištem na kojem je Gospodin dao svoj život za nas ljude. Sam Život je bio osuđen na smrt, te je dovršio svoje poslanje predajući na križu svoj duh u ruke Očeve. Nepravednom osudom i njezinim izvršenjem križ je poslužio svrsi za koju su ga ljudi osmislili, a to je da bude stratiše života.

Dok je križ uistinu poslužio svojoj svrsi, jer su ga ljudi osmislili kao mjesto mučenja i ubijanja, s druge je strane upitno i sporno kako je došlo do Gospodinove osude na križu. Sporno je što je to u ljudima da se opredjeljuju ubiti život, a ostaju živjeti u smrti, što ne može biti pravi život. To je veliko proturječje ljudskog života da ljudi, umjesto da osuđuju smrt i udalje je iz svoga okruženja, odlučuju ukloniti život. Umjesto da prihvate svjetlo Božje istine, odlučuju radije živjeti u pomrčini svoga uma i srca. Umjesto da se odupru smrti, grijehu i laži, oni pristaju uz oca laži i začetnika grijeha, zavodnika ljudskog roda i mrzitelja života. Umjesto da se odvrate od zla i svoga zlog puta, oni se odvraćaju od Boga i pokušavaju zatrti stope njegova Sina na zemlji. Umjesto da prestanu pribijati na križ živoga Boga i vlastitu braću, oni sebe izlažu istoj toj osudi kojom druge osuđuju.