 Mnoštvo toga je skriveno u zrnu pšenice. No ono u dubini bića krije svoju tajnu života. Ne možeš je se domoći nikakvom silom ni prijetnjom. Ona svoju tajnu čuva dobro zaštićenom šifrom. A šifru njegovih vrata ne možeš ‘probiti’ nasilno, ni lukavstvom ni prijevarom, da bi joj tajnu oteo iz grudi. Čuvana je ona ispod čvrste ljuske koja svoju dragocjenost štiti od krađa i podvala. Pa i onda kad bi netko upotrijebio silu, kad bi bio toliko jak da zgnječi njegovu opnu, da ugrozi sam njegov život, ipak tajnu ne bi pronašao, jer ono bi je sa sobom u grob odnijelo.Postoji samo jedna šifra i jedan način kojim se mogu otvoriti ta vrata. Ne sastoji se u sili, već je sadržan u dragovoljnom umiranju kojim se zrno otvara kad pada na plodnu zemlju da predanjem u smrt i žrtvom sebedarja donese novi rod. U tom trenutku nevidljiva snaga duha pokreće sve njezine energije, uslijed čega skriveno otajstvo polaganim rastom izlazi na površinu. Premda klica ne izlazi iz sjemena nasilno, tjerana nekom izvanjskom silom, ona ipak nije bez sile, jer je u sebi toliko jaka da snagom života koji umire oslobađa nove energije. Na taj način ona spontano daje ono što joj nikakva sila ne bi mogla iznuditi niti joj oteti. Ona ne izlazi bez sile, jer njezina sila jest snaga života koji nosi u svome krhkom biću, koji se oslobađa dragovoljnim odlaskom u smrt. Zrno tako otkriva tajnu svoga života koja se sastoji u nepodijeljenosti bića, koju čuva svim snagama, da bi postalo bitno plodno po svojevoljnom umiranju iz kojeg se onda rađa novi život. Ljudsko srce je poput zrna pšenice koje se nalazi u rascjepu između prirodne plodnosti i izazova da proda svoju tajnu, da je se odreče u ime ili u korist ponude koja će djelovati izazovnije od umiranja u vlažnoj zemlji.Zato je prije dvije tisuće godina jedno takvo Zrno došlo na svijet i umrlo za čovjeka pretvarajući se u kruh, da bi smrtne ljude obdarilo plodnošću besmrtnosti. Potom ih je poslalo u svijet govoreći: Ovo činite meni na spomen. To će reći: Širite ovo otajstvo zrna svjedočeći primjerom tajnu plodnosti njegova umiranja. Jer samo njegov primjer i sila Duha odozgor može u čovjeku pokrenuti one nevidljive snage, iznutra rastvoriti opnu aktivirajući nevidljivi kôd života, da bi onda ono, odbacivši ljušturu skučenosti, izišlo u svijet. Nezaštićeno, jer bez ljušture, ali zaštićeno iznimnom snagom čistog života i nevinosti koja daje stostruki plod. I što je najvažnije, zaštićeno je silom onoga Branitelja koji duhovnim darom milosti čuva njegovu bogolikost od izobličenja, a svetište života od ugasnuća. |
