28. nedjelja kroz godinu – A
Poznata je ona izreka da odijelo ne čini čovjeka. No ako odijelo i ne čini čovjeka, ipak može odavati više informacija o njemu. Može pokazivati kakav je dotični čovjek u svojoj biti ili eventualno govoriti o njegovom pristupu pojedinim stvarima u životu. Iz načina odijevanja u nekim prigodama može se razaznati koliko drži do sadržaja ili događanja kojem nazoči, kao i do onih s kojima je dionik istih.
Dovoljno je tako tek usputno pogledati oko sebe dok se prolazi gradom, ili pak sudjeluje u nekoj manifestaciji, pa da se uoči koliko tko ulaže truda kako bi se negdje pojavio i u kojem izdanju. Dostatno je tek osrednje poznavanje psihologije ljudi pa da se uoči i po odjeći tko i koliko drži do sebe i do drugih, a tko eventualno odjevnim ili ukrasnim predmetima iskazuje revolt prema društvu i životu. Isto tako pozornom oko neće promaknuti niti oni koji se odjećom prikrivaju, želeći se tako odijelom i kravatom pojaviti u boljem svjetlu i na višoj socijalnoj ili intelektualnoj razini nego što u stvari jest. Međutim, to može zavarati neupućene, dok na onoga tko pozna ljude i život neće ostaviti velik dojam.
Međutim, bilo kako bilo uočavamo ipak da odijelo mnogo toga otkriva o čovjeku. Tako bismo i sami o sebi otkrili mnogo toga kad bismo propitali svoj stav, pa i pristup odijevanju kad idemo na nedjeljnu misu. Već iz takvog detalja bilo bi nam jasno koliko i kako se pripremamo, te što nam znači odlazak na nedjeljni susret s Gospodinom. Vrlo lako bismo uočili jesmo li nehajni i nemarni, idemo li na susret s uskrslim Kristom kao da idemo u bar ili na tržnicu, ili pak osjećamo sav duhovni naboj koji nas onda potiče da dođemo brižno pripremljeni i vanjštinom. Onaj kome je nedjelja poseban dan, pokazat će i na izvana da mu je stalo da bude pred Gospodinom u punom sjaju.
Ovo što rekosmo kao opće pravilo svakodnevnog života, to jest iznesosmo kao pojavnost svakome vidljivu vrijedi i za život u cjelini. I sam život se može prispodobiti, kako ti čini i Gospodin u današnjoj prispodobi, pripremanju za svadbu. Život na zemlji nam je dan kao prigoda i korisno vrijeme pripreme za svadbu nebeskog života. No, na žalost, dobar dio ljudi se posvećuje svojim drugim obvezama, kao da su važnije od pripreme za tako uzvišenu svadbu. Takve Gospodin prispodobljuje uzvanicima koji ne mare za kraljev poziv, nego idu svojim putem, tko na njivu a tko za svojom trgovinom. Osim toga ima i onih zlih slugu koji ne samo da ne mare za kraljev poziv, nego mu se izravno i opiru i ubijaju njegove sluge.
Gospodin Isus nam ovom prispodobom želi dozvati u pamet ozbiljnost kojom trebamo pristupiti skrbi za vječni život, to jest, slikovitu rečenu, pozivu koji nam upravlja Otac nebeski. Jer o tom pozivu na svadbenu gozbu ovisi i naša vječna radost. Oni koji odbiju poziv ne hajući za svadbu kraljeva sina, bit će nemilosrdno kažnjeni. No istu sudbinu će doživjeti i oni koji misle da se pred tim pozivom mogu ponašati površno. Takvi su prispodobljeni onom sluzi koji je izbačen iz svadbene dvorane jer nije došao u prikladnom odjelu. On predstavlja sve one koji su samo naizvana ili usputno prihvatili poziv, ali se iskrenim življenjem i dobrim djelima nisu zaodjenuli u ruho kreposti koje je jedino prihvatljivo i daje nam pravo ući u radost svoga gospodara. Stoga ovom prispodobom Gospodin potiče i nas kršćane da se ne poigravamo vječnim spasenje i da ga ne shvaćamo olako, kao što je olako spomenuti sluga shvatio kraljev poziv i pojavio se neprikladno odjeven. Ozbiljno nam je shvatiti skrb oko duhovnog života i vječnog rasta, te se tako zaodjenuti prikladnim krepostima i duhovnom snagom, kako bismo opravdali ukazano povjerenje, te doživjeli puninu radosti u zajedništvu s vječnim Kraljem.
