Svetkovina Bogojavljenja – 2010.
U suvremenom svijetu vrlo su popularna sučeljavanja osoba iz javnog života, bilo pred televizijskim ekranima, bilo na neki drugi način. Na poseban način pozornost plijene političari, čemu smo bili svjedoci i u posljednjoj predsjedničkoj kampanji, koja još nije završena. Svakome od sudioniku sučeljavanja želja je pokazati što misli i planira, koje sve ideje ima i želi pretvoriti u stvarnost. Premda je pretpostavka sa strane onih koji promatraju sučeljavanje da svaki od sudionika govori ono što misli, ipak smo imali prigodu ustanoviti da najčešće takva sučeljavanja služe za obmanu javnosti koju obmanjuju oni koji sebi dopuštaju dvoličnost, podlost i lukavstvo. U visokim krugovima društva postoje podlaci koji svoje skrivene, zločeste i opasne namjere, umotavaju u celofan lijepih riječi i slatkih obećanja. Takvo ponašanje samo je mamac za neupućene i dobronamjerne ljude koji polaze od pretpostavke poštenja, to jest dosljednosti svakog onog tko u javnosti izgovara riječi i daje obećanja, jer riječi obvezuju poštene ljude.
No nas ovdje ne zanima upoznavati naše sučeljene i sukobljene političare, koje, uostalom, barem se nadam premda bih imao razloga u to i posumnjati videći razvoj događanja na političkoj sceni našeg društva, poznate vrlo dobro. Cilj nam je, naprotiv, poslužiti se idejom sučeljavanja da bolje razumijemo današnju svetkovinu Bogojavljenja kojom slavimo dolazak trojice kraljeva – mudraca u Betlehem da se poklone novorođenom kralju Isusu. Došavši u Jeruzalem, vođeni zvijezdom, ova tri kralja su se morala susresti, suočiti, a potom i sučeliti s kraljem Herodom. Kao svaki lukavac, Herod je u tom sučeljavanju, barem u prvom krugu, izišao kao pobjednik. Naime, od mudraca s kojima se susreo, želio je izvući dragocjene podatke o Mesijinu rođenju, što mu je i pošlo za rukom, s time da su mu pripomogli još i njegovi lokalni „mudraci“, poznavatelji Pisma. Osim što je saznao da se Mesija ima roditi u Betlehemu, saznao je također i vrijeme kad se pojavila zvijezda, što će odrediti kriterij po kojem će potom dati ubiti betlehemske dječake, uvjeren kako će među njima eliminirati i Isusa. U prvom sučeljavanju Herod se poslužio laži i podlošću: Ispitivao je trojicu mudraca o svemu, navodno sa željom da se pokloni novorođenom kralju, ali mu je stvarna nakana bila da ga ukloni. Držeći ga suparnikom u borbi za prijestolje, kasnije nije birao sredstva da dođe do cilja.
U takvim okolnostima, pred čovjekom opasnih namjera, mudraci-kraljevi su prisiljeni uzmaknuti pred nasilnicima poput Heroda, premda su došli kao dobronamjerni i miroljubivi gosti koji ništa drugo nisu htjeli nego se pokloniti Kristu. Zato će njih kasnije anđeo Gospodnji u snu potaknuti da se drugim putem vrate u svoju zemlju, spasivši ih da ih Herod ne iskoristi za svoje ciljeve. Bilo je žalosno ali istinito, da su više mira i dobro židovskom narodu donosili ova tri tuđinska kralja, nego njihov židovski kralj koji je htio izbaciti Mesiju iz svog naroda.
Herod je slovio za narodnog dobrotvora, premda je bio zlotvor, krvnik i ruglo za židovski narod i vjeru. S time da jedan dio naroda to nije smio, a drugi nije htio reći. Bio je prepotentan i moćan čovjek, koji je obećavao blagostanje i napredak svome narodu, te je u ime toga služio moćnim Rimljanima. Malo tko je znao da se on dodvoravao njima radi svojih probitaka, a ne interesa naroda. Jer u biti radilo se o pohlepnom čovjeku koji nije prezao ni od zločina i ubojstava da ostvari zacrtane ciljeve, pa je tako i na nemoćnoj i nevinoj betlehemskoj djeci pokazao koliko mu je stalo do svog naroda, koliko ga voli i što misli o njemu. Njemu nije predstavljalo problem proliti i krv nevinu da osigura svoju vlast.
Ako se to događalo u izabranom Božjem narodu u vrijeme Krista Gospodina, zar bi bilo čudo onda da i na čelo našega naroda zasjednu kojekakvi dvolični Herodi kojima je primarni interes ukloniti Krista iz društva. Ako smo spremni izabrati takve koji se bore protiv Gospodina, koji su uz to kadri uprljati ruke nevinom krvlju, te propisati kojekakve „krvave“ zakone, onda se moramo pitati do čega smo došli u kuda idemo. Ako naš narod ne treba „kraljeve“ – vladare koji se klanjaju Kristu, koji priznaju njegovu kraljevsku vlasti i moć, koji ne žele da im on bude mjera života i rada, onda će mu se dogoditi da će pasti u ruke diktatora kao što je bio Herod, što mu se opetovano dogodilo više puta kroz povijest. Žalosna je istina da su više dobrobiti židovskom narodu donijela tri tuđinska kralja, nego sin njihova naroda. Jer u konačnici plod Herodove politike bila je propast u raznim pobunama, kao što je bilo odbacivanje Božjeg dolaska koji ih je učio drukčijem ophođenju prema drugim narodima, dok je sugestija triju kraljeva mudraca bila da se narod pokloni mironosnom kralju. Narodni poglavar koji se drznuo otvoreno suprotstaviti Bogu, nakon što je iz Pisma razaznao volju Božju, govori samo o velikom prijeziru koju gaji za Božju stvar, a time i za stvarno narodno dobro. Za razliku od Heroda koji se dvolično predstavljao onim što nije i njih koji su izložili sebe i odrekli se određenih dobra da bi obdarili Krista, golema je razlika. Oni su ispovijedili da iznad njih postoji Kralj Kraljeva i Gospodar Gospodara pred kojim će se jednom prignuti svako koljeno i svaki će odgovarati za svoja djela, bilo kralj bilo običan čovjek, što je Herod bio zanemario, dopuštajući sebi odbaciti Boga i počiniti krvoproliće.
Postoji i danas ovakvo sučeljavanje kraljeva, postoje i danas Herodi koji koješta obećaju narodu, ali im je stvarni cilj ukloniti Krista Gospodina kojemu se narod klanja. Na žalost, narod kao narod, nasjeda na laži, podvale, prijevare i lukavstva koja dolaze i to ne bez sotonskog nadahnuća. Malo tko u našem društvu drži da je stvarno dobrobit i napredak za narod onaj poklon i štovanje koje iskazuje svome Bogu i Gospodinu, te malo tko računa na vrijednost dara njegova blagoslova. Nas ova svetkovina i ova trojica mudrih ljudi i upravitelja upozorava ipak na prave vrijednosti života, a to je život od iskazivanja počasti i štovanja Krista, pri čemu ne smijemo dopustiti nijednom moćniku ovoga svijeta da nas u tome spriječi. Ne bojmo se slijediti zvijezdu i putokaze koje nam šalje Gospodin na putu prema Betlehemu, jer nam životna radost i vječni život može zasjati na licu samo ako pronađemo, za svoga zemaljskog života, Dijete u naručju Marije Majke njegove, te mu se ničice poklonimo cijelim svojim životom kao pravom Kralju i Gospodaru. Amen.