Duhovi – nedjelja Pedesetnice

Ljudi u sebi nose sklonost prema primanju darova, međutim ne znaju da nije svako primanje darova isto. Ima ljudi koji u sebi nose neku potrebu koristoljublja ili stjecanja darova, te promatraju dar kao neki osobni dobitak ili stečevinu, a ne kao besplatni znak pažnje kojim je bio obogaćen da bi on dalje obogaćivao. Tako se ljudi navikavaju na kulturu posjedovanja, a ne na istinsku kulturu primanja. Jer prava kultura primanja pretpostavlja ponajprije ovaj osjećaj zahvalnosti za primljeni dar, a poslije osjećaja zahvalnosti pretpostavlja se i osjećaj odgovornosti prema tom daru da ne zaustavimo čudo darivanja, već da ga produžimo svojim životom.

U tom kontekstu razumijemo uskrsni događaj kao iznimni dar našega Gospodina čovječanstvu. To je dar kojim je oživio paloga čovjeka i dao mu moć da postane dijete Božje. A jer se taj dar ne događa sam po sebi, već njegovom snagom koju on daje ljudima, vrlo je znakovito to što je već na dan uskrsnuća učinio svojim učenicima. Kad im se ukazao i pokazao svoje proslavljeno tijelo koje je pobijedilo muke križa, dao im je svoje poslanje u svijetu. Kao što je on bio poslan od Oca i kao što je ispunio svoje poslanje, tako je on dao svojim učenicima da vrše njegovo poslanje među ljudima. No ovo poslanje nisu mogli vršiti svojim snagama, već samo silom Božjom, pa im onda on i daje tu silu, to jest Duha Svetoga: To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga.” Doista, samo snagom Duha Svetoga oni mogu ispuniti svoje poslanje da drugima donose njegov mir i da im naviještaju otpuštenje grijeha.