17. nedjelja kroz godinu – A

Gospodin priča prispodobu koju smo čuli u današnjem evanđeoskom odlomku da svojim učenicima predoči kraljevstvo nebesko. Budući da je on ostvario kraljevstvo nebesko na zemlji, ove prispodobe trebaju se čitati i tumačiti iz perspektive njegova znanja i izgradnje kraljevstva. Bog je onaj koji izgrađuje i stvara kraljevstvo na zemlji, što znači da ove prispodobe govore o njemu i njegovu djelovanju, u kojem treba prepoznati njegovo zalaganje i trud oko izgradnje istoga. Kraljevstvo je nebesko kao jedna skrivena stvarnost ili skrivena dragocjenost koju je Bog utisnuo u zemlju, samo što treba znati tragati i imati oko za ljepotu i vrijednost koju je Bog odredio za sve stvarnosti oko nas, pa i sam naš život.

Uistinu, samo je Bog na pravi način prepoznao vrijednost zemaljskoga i u njemu skrivene dragocjene bisere ili velika blaga. On nas uči kako i sami trebamo u ovom zemaljskom tražiti nebesko i otkrivati ga kao blago i biser. Najčešće preko njega gazimo i ne znamo što imamo u dubinama zemlje, to jest, trgujemo i prodajemo a da nismo svjesni što prodajemo, čime pravimo rasprodaju. Zato u čovjeku koji pronađe blago na njivi ili u trgovcu koji traga za lijepim biserima valja vidjeti samog Gospodina koji istinski zna što je blago i što je dragocjeni biser. Možemo slobodno reći da je to blago i dragocjeni biser skriveno ljudskim očima, ali Bog ga zna pronaći i vrednovati. Na njivi zemaljskog života to blago ili lijepi biser je samo čovještvo, koje ima neizmjernu vrijednost, a da čovjek to ne zna, pa vrijednost pripisuje drugim stvarima umjesto svojoj ljudskosti, koja je temelj svega. Mnogim ljudima je zato vrijednost samoga života skrivena stvarnost, pa su u potrazi za mnogim drugim ostvarenjima i stvarima koje vrednuju kao dragocjene, a da one to nisu.