29. nedjelja kroz godinu – A

U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Matej nam opisuje urotu koju su farizeji skovali protiv Isusa, što on zapisuje na sljedeći način: „Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječima.“ Ovo je doista bezočan pokušaj i bezbožna namisao, jer su zlorabili dar riječi koji im je bio dan i od kojeg su živjeli. Doista, bili su pozvani tumačiti Božji zakon, te su kao takvi koristili oruđe riječi koja je Božji dar dan nama ljudima da nam bude bogatstvo i da po njoj dolazimo do Božjih dubina. Štoviše, Bog je poslao svoga Sina, živu Riječ, da nam bude tumač i da nam pomogne pojmiti važnost riječi, a preko riječi dubine Božje. I tragedija je u tome što su oni imali prigodu čuti taj navještaj i obogatiti se riječju Božjom, no njima nije bilo do toga. Radije su se posvećivali tome da njega uhvate u riječima, nego da se obogate riječju Božjom, te da nakon toga riječju hvataju, što je trebao biti njihov poziv. No njima je bio važniji zakon nego dubine riječi, pa su se stoga posvetili tome da hvataju u riječima i da se potom služe mehanizmom zakona kako bi Gospodina, a i druge ljude, hvatali u riječima i osuđivali ih kao prekršitelje zakona i protivnike Božje. Njima je draže bilo istjerivati neku svoju zakonsku pravdu prema drugima nego razmatrati Božju riječ i njegovo lice.