30. nedjelja kroz godinu – A
U današnjem evanđeoskom odlomku čitali smo o upitu jednog farizeja zakonoznanca koji je našao za shodno iskušati Isusa. Taj je upit glasio: „Koja je zapovijed najveća u Zakonu?“ Isus je prešao preko njegove bezočnosti i odgovorio na taj upit tako da ih je sve ostavio bez riječi: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ A bezočnost je bila u tome što se dotični služio vrlo važnim istinama ne da od njih živi i njima se hrani, nego da njima iskušava svoga sugovornika. Da je uopće razmišljao o važnosti toga pitanja, nikada ga ne bi postavio s ciljem da iskušava, nego da bolje upozna istine i da ih produbi. Time je samo pokazao da mu spomenuto pitanje nije bilo životno važno, nego tek toliko da njime može druge zbunjivati i iskušavati. Samo su izopačeni umovi mogli postavljati takva pitanja, a da sami nisu držali do ljubavi prema Bogu i čovjeku.
No Božanski Učitelj daje jedan jedini i pravi odgovor koji smo čuli, čime je svojim sugovornicima htio posvijestiti činjenicu da se o tako važnim stvarima ne može govoriti na tako prizemljen i površan način. Jer najvažnija zapovijed nije samo formalnost, nego je i bitna za život. To je preporuka i odredba kako živjeti i kako se ponašati. Ona daje okvir životnih stavova i vrijednosti, pa nije svejedno što ćemo sebi staviti za najvažniju istinu života, koja postaje imperativ koji nas pokreće i nit vodilja smjera u kojem se krećemo. Zato se Gospodin nije ustručavao odgovoriti jer je bilo prevažno istaknuti da se s važnim stvarima ne treba igrati te da ih treba uistinu poštivati i od njih živjeti. A najvažnija stvarnost života jest ljubav prema Bogu, od koje nema ništa svetije ni važnije. Ona nije samo dio Zakona, nego je središte života, toliko važno da ju je Zakon također stavio u središte svega što je trebalo definirati i na što je trebalo ljude pozvati. Zato ljubav prema Bogu, premda je definirana i Zakonom, nadilazi svaki zakon i sve odredbe, čime postaje stvarno uporište života.