5. korizmena nedjelja – B
U današnjem Evanđelju sveti Ivan opisuje kako su jednom zgodom neki židovski hodočasnici iz Grčke, došavši u Jeruzalem, htjeli vidjeti Isusa. Kako bi to ostvarili obratili su se Gospodinovu učeniku Filipu, a ovaj potom Andriji, te su njih dvojica zajedno to iznijeli Isusu. Ne znamo što su oni točno rekli Isusu, ali Isusov odgovor djeluje prilično neobično ako su oni doslovno prenijeli spomenuti upit to jest zamolbu. Ako je točno da su ‘Grci’ htjeli samo vidjeti Gospodina, onda Isusov odgovor zvuči preozbiljno i izvan konteksta njihova pitanja. No ako bismo pretpostavili da su se oni zanimali bolje ga upoznati, te biti njegovi sljedbenici i predstavnici njegovih ideja u kraju u kojem su živjeli, onda je Isusov odgovor mnogo razumljiviji. A vjerojatno su i Filip i Andrija Gospodinu tako predstavili njihov upit, ponosni što je Gospodin imao prigodu širiti svoje ideje i okupiti pristaše i u drugim krajevima svijeta. Vjerojatno su oni prenijeli Gospodinu kako su susreli neke ljude koji su izrazili spremnost služiti mu promičući njegove stavove i nauk među Židovima diljem svijeta.
Tek pretpostavljajući takav kontekst, jasan nam je Isusov odgovor, jer on odgovara dajući upute onima koji ga žele slijediti, a ne samo vidjeti. No njegov odgovor je i glede tih preporuka i uputa vrlo neobičan. Dok bi se svaki čovjek veselio kad bi njegovo djelovanje naišlo na odjek javnosti, a napose kad bi se povećavao broj njegovih pristaša, Isus kao da želi prestrašiti svoje buduće sljedbenike, te im iznad svega govori o životu svojih sljedbenika kao o umiranju pšeničnog zrna, to jest o blaženome umiranju koje uvodi u život. Isto tako govori o ljubavi za život koja vodi u smrt, te o prijeziru vlastitoga života na ovome svijetu koji vodi u život. Gospodin jedino ne želi da oni koji idu za njim budu u zabludi glede onoga što ih čeka kao njegovih sljedbenika. Njima nije dopušteno živjeti sanjajući idiličan život ili slavu na lovorikama, kao što to čine ljudi praveći ljudske planove. Onaj tko ide za Isusom mora biti svjestan svih zahtijeva i opasnosti, koji nisu samo usputni, nego u koje treba ući svjesno. I kao što je Gospodin išao svjesno prema njima, jer njegov je život pretpostavljao suočavanje sa smrću, tako i on traži od svojih sljedbenika da budu spremni na isti način težiti k proslavi koja pretpostavlja umiranje. Preciznije rečeno, ne smije težiti prema ljudskoj proslavi, nego onoj koja će Otac nebeski udijeliti onima koji budu služili njegovu Sinu na zemlji.
Uspoređujući život današnjih kršćana sa iznesenim Gospodinovom programom za svoje sljedbenike, primjećuje se da i danas ima nekoliko kategorija Isusovih sljedbenika. Jedni su onih kršćana koji su samo izdaleka vidjeli Gospodina Isusa. Zadovoljavaju se time da ga od prigode do prigode susretnu tek posredno, noseći o njemu vrlo uopćenu predodžbu, dok nemaju namjeru intenzivnije svoj život suobličiti njegovu životu. Druga skupina ili kategorija su oni koji su spremni pronositi i njegove ideje, te ga zastupati više kao predstavnici političkog vođe. Moguće da čak shvaćaju vrijednost i uzvišenost njegovih ideja za život društva, te su ih spremni drugima sugerirati ili nametnuti, ali nikad ne oblikujući svoj život potpuno prema njegovu. Takvi su mnogi dobri kršćani koji burno reagiraju na društveno i političko okruženje koje je oprečno Božjoj volji i Božjim zakonima, dijele lekcije drugima ali sami nemaju ni snage ni volje postaviti stvari na svoje mjesto niti u vlastitoj obitelji.
No postoji i treća skupina Gospodnjih sljedbenika koji znaju da je Gospodin govorio najprije svakom pojedincu, te da očekuje da njegovi sljedbenici izgovorene istine i riječi prihvate za vlastiti život i njima oblikuju najprije sebe i svoje postojanje. Njima je stvarni cilj svoj život suobličiti Gospodinovu, bez dodatnih računica ili zemaljskih interesa. To je jedini pravi i potpuni način nasljedovanja Gospodina, o čemu je Gospodin tako jasno govorio u današnjem Evanđelju. Jer doista Gospodin Isus ne traži one koji će ga tek izdaleka promatrati ili usputno susretati prigodom blagdanskih proslava. Isto tako ne zadovoljava se time da pronađe određeni broj koji će služiti njegovim idejama promičući ih kao društveno korisne, nego želi sljedbenike koji će živjeti njegovim životom. Bilo bi doista lakše i jednostavnije služiti se njegovim idejama određujući ih drugima kao pravilo života, kao što bi bilo vrlo jednostavno organizirati vjerski i društveni život sukladno principima koji se iščitavaju iz njegovih riječi. No on nije htio sljedbenike koji će živjeti po njegovim principima, nego nasljedovatelje svoga života. Pravi sljedbenik je onaj koji spremno daju svoj život za život svoje braće, te umiranjem u ovom svijetu pokazuju što je prava evanđeoska plodnost. Zato Isus jasno veli: Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. Jer on i nije došao da mu se služi, nego je došao služiti, zato je htio sljedbenike koji će poput njega služiti Božjem spasenjskom planu. Njegov pravi sluga i sljedbenik je onaj tko zajedno s njime prođe kroz sablazan smrti, jer pravi plod spasenja može niknuti samo iz njegove muke, smrti i uskrsnuća. Jer ako je netko uvjeren u ispravnost njegovih ideja, to jest nauka, onda ne može živjeti distancirano od načina života kojim je on živio, jer je njegov život bio u potpunom suglasju s onim što je propovijedao.
Stoga je jedini put nasljedovanja živjeti kao što je i on živio. Takav život i primjer se traži i od kršćana danas, jer nije dovoljno da u nekim prigodama vide Gospodina, nego da dosljedno idu za njim. Kršćani se ne mogu zadovoljiti niti time da tek izvana stvore kršćansko društvo, to jest društvo koje se temelji na kršćanskim principima i vrijednostima, niti da promiču vjeru kao da se radi o političkom programu ili filozofskoj ideologiji. Oni, naprotiv, trebaju težiti k tome da svaki od njih osobno nasljeduje Gospodina svakodnevno umirući za život svijeta. Kršćanima treba biti cilj da služe Gospodinu navješćujući iz dana u dan radosnu vijest i obogaćujući svijet svojim darivanjem. Ako su uvjereni u istine koje je Gospodin naviještao, onda vjeru trebaju potvrđivati najprije životom. Takve sljedbenike Gospodin je mogao steći samo svojom proslavom na križu, te je tek nakon uskrsnuća imao takve ‘sluge’ koji su išli za njim u smrt. Zamolimo ga stoga da nam dadne dar nasljedovati ga u smrti, kako nas je učio, pa ćemo lako znati kako nam je živjeti.
