Duhovi 2009. – B
Živimo u svijetu i vremenu u kojemu se doslovno mučimo prepoznati prisutnost, djelovanje i snagu Duha Svetoga, za razliku od onih događaja koje nam opisuje tekst današnjeg Evanđelja i Djela apostolskih. Dok mi ne vidimo Duha, Apostoli i prva Crkva su osjetili upravo izniman njegov izljev koji se dogodio nakon uskrsnuća Gospodinova, te ih je postupno osposobio za svjedočko življenje u svijetu. Takvo življenje je podrazumijevalo dva bitna elementa. U prvom redu radilo se o navještaju uskrsnuća svim narodima, počevši od Jeruzalema, što je opisao Luka u Djelima apostolskim. Ali isto tako, ne bez povezanosti s navještajem, bila je poruka oproštenja grijeha, koja nije bila samo poruka, nego je bila prava vlast. Apostoli su postali svjesni da je Isusovim uskrsnućem premošćen onaj radikalni jaz koji je dijelio Boga i čovjeka, jaz koji je nastao kao posljedica grijeha, uslijed čega čovjek više nije znao ni mogao pronaći do Boga i do vječnog prebivališta. Snagom i prosvjetljenjem Duha bilo je očita nepremostiva provalija pred kojom se čovjek nalazio, ali sada, napokon, postojao je i most kojim se moglo prijeći na drugu stranu. Isključivo poslanje apostola sastojalo se u tome da narodu i pojedincu ukazuju na put spasenja i na most kojim se može premostiti
Dajući apostolima moć opraštanja grijeha, Isus im ne daje bilo kakvu moć, već im ostavlja svoju božansku moć. Takvu božansku moć, da bi bila istinski božanska, mogu vršiti samo snagom Duha Svetoga, koji im se i daje da bi opraštali grijehe. Opraštanje grijeha je tako ogroman i radikalan događaj i korak, božanski velik, da za takvo što nije bio dovoljan Isusov mandat, nego je trebala i njegova snaga, to jest snaga njegova božanskog Duha.
Tragom apostolskog iskustva i nama je poći u današnjem vremenu, ako želimo osjetiti djelovanje Duha Svetoga koje današnjim danom želimo posvijestiti i uprisutniti u naše vrijeme. Upravo danas kad smo skloni pristrano promatrati stvarnost grijeha u životu čovjeka, kada pronalazimo mnogo psiholoških mehanizama i opravdanja za grijeh, nazivajući ga čak nekim drukčijim imenima, vođeni namjerom da sebi ne nametnemo kompleks grešnosti, potrebniji nam je više nego ikad dar Duha Svetoga da se otrijeznimo i očistimo priznajući istinu o sebi i svojoj ljudskosti. Upravo danas kada čovjek kao da se oslobodilo grijeha na vrlo jednostavan način ne želeći govoriti o njemu, potrebniji nam je Duh Sveti više nego ikad, da nas oslobodi sljepoće i zamke koju sami sebi postavljamo, da nam otvori oči i uši koje sebi zatvaramo ne želeći upoznati Duha Božjega, njegovu snagu i djelovanje. Upravo danas kada o Bogu, spasenju i vječnom životu govorimo toliko površno i olako, a trudimo se vrlo malo oko toga, potrebna nam je snaga Duha da shvatimo uzvišenost Božjeg djelovanja za naše spasenje.
Više nego ikad danas nam je potrebna svijest o radikalnoj grešnosti i posvemašnjoj odvojenosti čovjeka od Boga, što će onda reći o radikalnoj potrebi da Bogu uđe u ljudski život i da ga spasi od spona smrti. U konačnici, više nego ikad potrebno je govoriti o radikalnoj snazi Kristove muke i smrti i uskrsnuća, radikalnom događaju kojim smo oslobođeni, a to ne možemo bez snage Duha Svetoga. Neka nas stoga Duh Sveti ispuni svojim darom da ga poput apostola primimo, dopuštajući mu takvo djelovanje kojim ćemo nadvladati svoju ljudsku sljepoću, naviještajući svijetu oproštenje grijeha božanskim zahvatom. Neka nas Duh nadahne i ispuni kao i apostole da možemo čovjeka današnjega vremena uvoditi u otajstvo oproštenja grijeha, to jest otajstvo slobodnog života kojemu je Duh počelo i jamac. Amen.
