6. nedjelja kroz godinu – C
Ljudski život nije linearan i nije sastavljen od istoznačnih stvarnosti. Poradi ljudske ograničenosti sve što čovjek čini, ima i svoju suprotnost. Ako govori istinu, ona je za nas ljude ne samo čista istina u sebi, već je i istina u suprotnosti prema laži. Jer laž vreba nad nama kao prijetnja koja dovodi u pitanje istinu, jer je naša spoznaja ograničena, to jest dana s mogućnošću da nas ugrozi laž. Jednako tako vrijedi i za dobrotu i za svaku drugu krepost i vrijednost. Svako svjetlo u životu otvara mogućnost sjene, a na svako dobro u pozadini vreba zlo. No s druge pak strane svaka sjena svjedoči o prisutnosti svjetla, kao što svaka laž neizravno svjedoči o mogućnosti istine. Mi ljudi ne poznamo čistu stvarnost kakva je u sebi, jer nas uvijek prati sjena suprotnosti ili mogućnost primjese nečega što nije iskonsko i autentično. Nad svime što činimo, uvijek stoji i neizbježna mogućnost suprotnosti. Time je obilježen svaki naš izbor, svaka naša radnja i svaki naš korak, kao i sve drugo što nam se događa u životu. Dok se nastojimo bogatiti, strah nas je siromaštva, dok skrbimo o tome kako se zasititi, u podsvijesti nam je opasnost gladi, dok se veselimo i smijemo, ne previđamo da žalost može doći kad je najmanje želimo. Dok težimo ljubavi i zajedništvu, znamo da je vrlo lako doživjeti mržnju i suprotstavljanje, ili pak ljubiti na polovičan i površan način.
Iskustvo nas, osim toga, uči da, osim što sve ima svoju suprotnost u životu, mi ljudi smo podložni pogreškama, te postoji potom i mogućnost da krivo procijenimo istinsku vrijednost životnih situacija ili određenih dimenzija života. Ako mi ljudi ne znamo što je istinsko dobro, može nas zavarati i nametnuti nam se privremena i prolazna dobrota. Jednako tako vrijedi i za svjetlo: ako nam nije jasno što je svjetlo u sebi, možemo poći za nečim što ima samo naznake svjetla, a da nije ono istinsko svjetlo. Upravo zato nam treba pogled nekoga tko je kadar posvjedočiti nam i poučiti nas kako razaznati kako stoje stvari u sebi. A taj koji nam može posvjedočiti istinske vrijednosti života je naš Gospodin Isus koji je zato došao da ne dopusti da nas ova varljiva stvarnost zavede na krivi trag i potom upropasti.
Zato ne bez razloga dok nas danas Isus poučava blaženome životu, u isto vrijeme ističe i suprotnost koja postoji, jer mi ljudi smo obilježeni mogućnošću izbora. Doista, ima onih koji imaju svoju predodžbu o blaženome životu i ne izabiru blažen život na način na koji Bog poučava u svom nauku, jer su zavarani izvanjskom pojavnošću. Zato Isus u svom nauku o blaženstvima ističi paralelno i one ‘jao’ koji postoje u ljudskom životu. S time da je njegov nauk na prvi pogled za nas ljude proturječan, jer se mi ne ravnamo prema njegovim božanskim kriterijima. Ako njegov nauk doista nije čudesan, onda je u najmanju ruku čudan. Ali ako je čudesan, onda bismo trebali više držati do njega. Neobično je doista da proglasi blaženima siromahe, gladne, ožalošćene i ona koji su žrtve mržnje, a s druge strane tvrdi da je jao bogatašima, sitima, nasmijanima i onima koji uživaju ljudske pohvale i priznanja. To je u suprotnosti s našim poimanjem i životnim iskustvom.
No nauk našeg Gospodina nije hirovit ni površan. On vrlo dobro zna pravila duhovnoga života, te odnosa prema važnim životnim stvarnostima. On zna što govori i zna da je ljudski život usmjeren prema blaženstvu, jer je čovjek stvoren radi blaženstva i za blaženstvo. No isto tako kao ljudi moramo biti pozorni, jer uz svako naše blaženstvo, ako loše izaberemo, postoji opasnost jednoga jao ili određenoga prokletstva ili propasti. Jer i kada idemo putem istinskoga blaženstva, u isto vrijeme smo svjesni svoga izbora, to jest da smo se okrenuli od puta propasti. Zato su njegova četiri blaženstva popraćena s isto toliko upozorenja na jao ili na put smrti. U ljudskom životu nema neutralnosti, već ostaje uvijek mogućnost izbora blaženstva ili pada u njegovu suprotnost. Ne mogu ljudi izabrati nešto neutralno, već uvijek biraju ili ono što ih vodi do blaženstva ili ono što ih vodi do propasti. Biraju isključivo ili ono ‘blago vama’ ili ono ‘jao vama’. I to je prvi korak u našoj ljudskoj svjesnosti na koji nam Isus skreće pozornost.
Drugi korak je onda izabiranje onog istinskog blaženstva, koje ne možemo izabrati prema našem ljudskom nahođenju. Pogotovo ne bismo smjeli biti površni. Jer ako ne izaberemo istinsko blaženstvo, guramo sebe u njegovu suprotnost, a to je propast. A što je istinsko blaženstvo, zna onaj koji je izvor blaženstva i u kojemu nema primjesa nikakva zla, sjene ili propasti. On koji je čista istina, sama dobrota i pravednost, može ljude poučiti blaženome životu, te kako izbjeći zamkama površnosti i zemaljske varljive primamljivosti. Zato nas poučava da je blaženstvo tamo gdje je Bog, a blažen život onaj koji živimo sa sviješću Božje prisutnosti. Onaj tko je okrenut prema kraljevstvu Božjemu i svjedočenju Sina Čovječjega na zemlji, ne može ne živjeti blaženim životom, bez obzira na izvanjske okolnosti i na ljudsku reakciju na njegov život. Isus dobro zna da je čovjek u opasnosti birati blaženstvo prema ljudskim kriterijima, a to uistinu nije blaženstvo nego propast. Zato nam se ne samo držati Isusova nauka, već s njime ostvarivati prisno zajedništvo, jer on je pravo blaženstvo našem životu. Držeći se njega iskusit ćemo da on čini blaženima i situacije koje ljudi smatraju spornima i od kojih redovito u životu bježe, te će nas tako učiniti prorocima u današnjem svijetu i vremenu, a na poseban način će nas nagraditi velikom plaćom na nebu.