7. nedjelja kroz godinu – C

Navikli smo razmišljati o Isusu kao o borcu za prava malenih, siromašnih i obespravljenih. Držimo ga nekim tko je bio za društvenu pravdu i pravične odnose među ljudima jer se zanimao za malene i obespravljene na svim razinama društvenih struktura. Teško bismo, međutim, ovakva uvjerenja mogli potkrijepiti nekim primjerom njegovih pouka ili zauzetih stavova, jer on nije držao lekcije na razini društvene zajednice, niti je najavljivao ikakve društvene reforme i zaokrete. Osim toga,  današnje Evanđelje donosi vrlo neobičan nauk koji odudara od naših uvriježenih uvjerenja, jer čitamo kako Isus od svojih učenika traži ne samo da ljube i blagoslivlju svoje progonitelje, već i da pružaju i drugi obraz, te da onima koji otimaju i ištu dadnu i više nego što otimaju i traže.

6. nedjelja kroz godinu – C

Današnje Evanđelje je sastavljeno od dva dijela. S jedne strane Isus naviješta blaženstva, a s druge naviješta i svoje ‘jao’ onima koji ne žive sukladno evanđeoskoj istini, to jest nebeskoj viziji života koju on donosi među ljude. Ova četiri ‘blago vama’ i četiri ‘jao vama’ u svojevrsnom su suodnosu, jer svako od blaženstava ima svoju suprotnost u jednom od izgovorenih ‘jao vama’. No ima još nešto što je izražava ravnotežu između jedne i druge stvarnosti, a to je Isusov zaključak nakon svake od tih sekcija. Tako će nakon blaženstava reći: Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujete: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi. A nakon ‘jao’, reći će kratko: Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.

5. nedjelja kroz godinu – C

Čudesnim ulovom na Galilejskom jezeru Isus je započeo skupljati svoje učenike s kojima je potom namjeravao nastaviti svoju aktivnost za spas ljudskoga roda, kada oni još nisu ni slutili što on zapravo namjerava. U ovom susretu i događaju Petar je iskusio Isusovu božansku moć, te se je zaprepastio i neobično prestrašio zbog Isusove blizine, svjestan da nije riječ o običnom čovjeku, već o nekome tko ima neobičnu snagu. Ali srećom nije sve ostalo na njegovu zaprepaštenju i strahu, već je Isus uklonio njegov strah i vratio mu mir pozivajući ga da se ne boji. A kao što se dogodilo Petru da ga je Isus izliječio od straha, možemo shodno tome razmišljati o strahovima koji muče svakoga od nas,

4. nedjelja kroz godinu – C

Današnji evanđeoski odlomak nastavak je prošlotjednog odlomka u kojem je sveti Luka opisao Isusov dolazak u svoj grad Nazaret i kako je pročitao mesijansko proročanstvo iz Knjige proroka Izaije. Osim što je po svom običaju došao u sinagogu i javno čitao svetopisamske tekstove, Isus je tom zgodom održao pred njima svoj prvi nastup nakon što je započeo svoje javno djelovanje. Za razliku od prethodnih dolazaka u sinagogu i sudjelovanja u bogoštovnom životu svojega mjesta, ovaj put on nastupa kao Mesija koji objavljuje svoje mesijansko poslanje, što je već započeo objavljivati u drugim mjestima Galileje. Ali kao što je on nastupio drukčije u sinagogi, i njegovi su sumještani nastupili prema njemu vrlo sumnjičavo, što je potom prešlo u neljubaznost i korjenito odbijanje. Doista je teško razumjeti njihovu reakciju, no neophodno se potruditi kako bismo sami izbjegli istu zamku i opasnost pred Gospodinom.

Pravo na dobar glas

3. nedjelja kroz godinu – C

Danas smo čuli odlomak iz svetoga Evanđelja po Luku u kojem je opisan početak Isusova javnoga djelovanja propovijedanjem radosne vijesti u Galileji, to jest rodnome kraju. Sveti Luka je pomno ispitao sve što se je događalo i potom to vjerno zapisao nama za svjedočanstvo. A jedna od stvari koju je ustvrdio ticala se i glasa koja je kružio o Isusu: A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. Kao što je bilo i za očekivati, Isusovo djelovanje i propovijedanje nije moglo proći neopaženo, nego je privlačilo veliku pozornost. Nije ostajalo u dometu pojedinaca ili privatnom krugu, već je se širilo i na druge ljude kao sadržaj koji bi trebao biti od važnosti za sve ljude. Zato će Evanđelist i istaknuti da je bio slavljen od sviju, te je u takvom ozračju propovijedao u sinagogama.

Iz ovih nekoliko zapažanja svetoga Luke uočiti nam je vrlo korisne stvari kao putokaz ponašanja u svakodnevnom životu. Riječ je, naime, o dobrome glasu, kao o jednoj od značajnih ljudskih vrijednosti i prava.

Blagdan krštenja Gospodinova

Danas na Blagdan krštenja Gospodinova čitali smo Božju riječ koja nas uvodi u otajstvo Isusova života na koje se naslanja i naš kršćanski život. Dva novozavjetna odlomka su iz pera svetoga Luke, te se na neki način nadopunjuju u opisu svega što se dogodilo pri samom Gospodinovu krštenju, to jest onoga što je slijedilo nakon krštenja. Sveti Luka uredno ističe kako je Isus došao k Ivanu Krstitelju, premda je Ivan znao da mu nije dostojan odriješiti remenje na obući. Nadalje, Isus se daje krstiti kao i svi ostali koji dolaze k Ivanu, tako da se on ne izdvaja i ne bježi od ničega što je znao da je dobro za narod Božji. Potom odlomak iz Djela apostolskih svjedoči kako je od toga trenutka Isus, pomazan Duhom Svetim i snagom, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.

Bogojavljenje – Tri kralja

Slavimo danas svetkovinu Bogojavljenja ili Triju kraljeva, kako se još zove liturgiji i puku. Utemeljena je na događaju koji zapisa sveti Matej u svome Evanđelju. Prema njegovu svjedočanstvu došli su mudraci s Istoka u Jeruzalem tražeći novorođenoga kralja židovskoga, kako bi mu se poklonili i obdarili prikladnim darovima. Njihovo putovanje i dolazak do Betlehemskog Dječaka nije bilo tako jednostavno ni lagano, jer su naišli na mnoge ljudske prepreke, pogotovo tamo gdje ih nisu očekivali. Ali su ipak otvorenošću duha uspjeli prepoznati zamke koje su bile na putu, kako njima tako i Novorođenome Kralju, te su svoje putovanje okončali uspješno. Sretno su došli do svoga cilja, te se i vratili u svoju zemlju ispunjeni Kristovom prisutnošću. A ključ njihova uspjeha bio je baš u mudrosti. Bolje rečeno u Mudrosti kojoj su se otvorili, te su dopustili Bogu izliti na njih obilje te iste mudrosti.

Svetkovina Marije Bogorodice

Dok slavimo otajstvo Kristova rođenja, pred očima nam je u prvom redu Marija, ona koja ga je donijela na svijet dajući mu ljudsku narav. Stoga, dok se radujemo utjelovljenju u rođenju Božjega Sina, ne možemo ne promišljati o otajstvo Marijina majčinstva, jer je ono usko vezano s njegovim dolaskom među nas ljude. No isto tako, ne možemo ne povući određene paralele između njezina majčinstva i Božjeg očinstva, jer nam jedno pomaže bolje razumjeti drugo. Što bolje razumijemo Božje očinstvo, jer od Oca je svako roditeljstvo ima ime sukladno onome što će reći sveti Pavao: “Zato prigibam koljena pred Ocem od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji.” (Ef 3,14-15) Doista, ovo Pavlovo promišljanje ne možemo poistovjetiti samo s govorom o očevima u našem ljudskom smislu, kao da bi bila riječ o nekoj ‘muškoj’ kategoriji, već je riječ o roditeljstvu, budući da bit Božjega očinstva nije u spolnom obilježju, već u stvarateljskom daru života.  Stoga s pravom ovaj tekst možemo primijeniti na ljudsko roditeljstvo kao takvo, to jest kako na očinstvo tako i na majčinstvo, pri čemu će Marija biti najizvrsniji primjer roditeljstva koje nadvisuje ljudsko, a suobličava se onom Božjem. 

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa 

Slaveći danas blagdan Svete obitelji, čitali smo odlomak iz Lukina Evanđelja u kojem je opisano kako su Marija i Josip za vrijeme hodočašća u Jeruzalem izgubili dvanaestogodišnjega dječaka Isusa. Kad su ga nakon tri dana našli u Hramu između njih se odvio dramatičan dijalog. Na Marijin upit zašto je to napravio, jer su ga ona i Josip žalosni tražili Isus je uzvratio neobičnim odgovorom: Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Iz njegovih riječi moglo bi se na prvi pogled zaključiti da im predbacuje određeno neznanje. Njegov ‘niste li znali’ zvuči kao prijekor nekoga tko je smatrao kako trebaju imati uvida u njegov život i njegovo ponašanje. Tako se on, premda dvanaestogodišnji dječak, ponaša kao onaj koji zna što hoće, a njih kao da proziva zato što nisu dovoljno dobro znali gdje je on mogao biti i što je mogao raditi. No prije nego konačno odgovorimo u kojoj mjeri Isus Mariji i Josipu predbacuje neznanje, korisno je poradi ravnoteže ovome dodati jedan drugi detalj. Ovaj drugi detalj je sasvim običan i razumljiv, za razliku od gornjega. Riječ je o sljedećoj rečenici: I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Doista, postavlja se pitanje: zašto im je bio poslušan ako su oni bili u neznanju, poradi čega se osjećao nadmoćnijim od njih? 

Božić – rođenje Gospodinovo 

Upravo smo čuli Prolog Ivanova Evanđelja, napisan tako uzvišeno da ga mi slabi i grješni ljudi nismo dostojni niti čitati, a kamoli tumačiti. No utjelovljeni Bog, čije rođenje u ljudskom obličju danas slavimo, snaži nas iznutra i poziva upraviti nekoliko riječi o velikom otajstvu njegova utjelovljenja i rođenja, opisanom tako biranim riječima. Rođenje Isusovo u Betlehemu sveti Ivan je razmatrao polazeći od Gospodinova božanstva, koje je nezaobilazno premda nevidljivo u betlehemskom događaju. Zato sveti Ivan i govori o Riječi koja bijaše u Boga i Riječi koja bijaše Bog, a koja se utjelovila postavši tijelom. Tu istu Božju Riječ nazvao je Životom po kojemu živi sve što postoji, kao i Svjetlom koje prosvjetljuje sve ljude.