|
Ponosno sam se kočoperila
na ramenima mladog i poznatog rabija koji je svojim nastupom plijenio pozornost i privlačio mnoštvo svijeta. Osobito mi je godilo kad bi ga još izdaleka p repoznavali po mojoj jarkoj boji i ugodnim šarama. Premda cijenom nisam bila najskupocjeniji komad, htjela sam da onaj kojemu ja prekrivam leđa zahvaljujući meni bude najljepši od sinova čovječjih. Uostalom, u mene je bila utkana ljubav njegove majke, što mi je davalo na ljepoti tamo gdje svaki kriterij objektivnosti prestaje. Nije mi se sviđalo jedino što su me, u želji da dodirnu njega, dodirivale tolike ruke, znojne i nečiste. Strah me bilo da od kojekakvih dodira ne navučem neku bolest, a držala sam poslanjem zaštiti svog Gospodara. Trebao mi je zato onaj trenutak šoka kad je iz njegova bića kroz moje niti potekla kao vatra neka nevjerojatna snaga vraćajući zdravlje jednoj nesretnici od čije bih se krvlju uprljane ruke rado bila izmakla. Njegova čudotvorna snaga bijaše za me novo iskustvo koje je pročistilo moju sebičnu ćud učeći me da ne trebam njega štititi, nego mu služiti da i uz moju pomoć prekrije golotinju svijeta, da iscijeli rane bolesnima, da opere znojne i uprljane ruke, da ponese tuđe boli, patnje i križeve. Nakon toga mi nije bilo teško pomiriti se s činjenicom da odijelo ne čini čovjeka, nego ono stječe vrijednost po onome tko ga nosi. Naučih da je čistima sve čisto, te me nije mogao onečistiti onaj dodir izvana, dok me je iznutra izbjeljivalasnaga života nevinog Jaganjca. |
Reading time: 1 min
