Marijina odgojiteljska svijest
Roditelji, a i svi ostali koji sudjeluju u odgojnom procesu djece, znaju kako je teško i delikatno odgajati. Koliko treba dobrote, nježnosti i ljubavi da bi čovjek podigao ono krhko stvorenje na noge, da bi ga osposobio, ne samo u izvanjskom smislu hoditi i biti cjelovit, već prije svega u onom duhovnom. Pogrešan korak može ostaviti duboke ožiljke i tragove, ukoliko onaj tko odgaja ne misli na krhkost i nježnost povjerene mu osobe. Ako bi ova prethodna dimenzija mogla i biti sasvim razumljiva svima, bez obzira koliko je vjerno vršili i ne činili propusta glede toga, postoji ipak još jedna druga dimenzija koje roditelji nisu baš uvijek svjesni.
Važnost odgoja vjere
Ova druga dimenzija pretpostavlja cjelovito posredovanje svih odgojnih sadržaja važnih za potpun razvoj osobnosti i osobe. Jer roditelji su pozvani ne samo ne ranjavati svoje dijete grubošću i neprimjerenim potezima, već ga i osposobiti za cjelovit život jamčeći mu sveobuhvatni odgoj.
Sveobuhvatni odgoj zacijelo pretpostavlja i odgoj vjere koji uključuje svjedočanstvo života. A roditelji koji žive u grijehu i ne mare za grešnost kao da je naravno biti grešnik, teško mogu odgojiti svoje dijete u vrijednostima vjere koja naglašava najveću pogubnost samoga grijeha u ljudskom odgoju, i to ne samo vjerskom. Tko živi u grijehu očito još nije spoznao razornost grijeha za ljudsku osobnost i život koji se odlikuje prihvaćanjem božanskog obilja. Roditelji koji ne doživljavaju Boga istinskim Ocem, teško mogu znati koliko spoznaja Boga i zajedništvo s Bogom mogu biti značajni i njihovu djetetu. A vjerojatno još teže mogu razumjeti da bi najveći odgojni domet mogao biti potpuno prikazati svoje dijete Bogu, da bude i potpuno dijete Božje kojemu to pripadnost Bogu i najveći životni dar koji mu roditelji mogu priuštiti.
Odgojiteljica Sina Božjeg
Nebeska Majka Marija koja je primila u svoje krilo utjelovljenog Sina Božjega, što smo slavili u Božićnom otajstvu, dobila je i dužnost skrbiti oko njegova rasta i odgoja, jer mu to bez njezine pomoći kao novorođenčetu ne bi pošlo za rukom. Ona je sa svom ozbiljnošću prihvatila povjerenu ulogu, te se trudila dati mu cjeloviti odgoj, pazeći kako raste i razvija se. Tako je Božji Sin dobio na zemlji skrbnicu koja je pratila sva zbivanja i njegov rast, te je brižno pohranjivala u svome srcu svaki događaj. Ali prije svega u njoj je dobio Majku bez grijeha začetu, Ženu Bogu potpuno posvećenu koje je ponizno služila svome Gospodinu. Ovo su bile temeljne Marijine kvalitete po kojima je zavrijedila na zemlji odgajati Sina Božjega. Primivši Sina Božjega na dar Marija je prihvatila veliku odgovornost koju je mogla s pomoću Božjom izvršiti, kao što nije ni činila ništa u životu a da to nije bila volja Božja i služenje Gospodinu. Primljeni dar Sina Božjega pretpostavljao je i velik izazov kojemu je mogla odgovoriti samo njena čista duša.
Skrbiti za Sina Božjega i odgajati Sina Božjega, diveći se činjenici da Bog živi i kao čovjek, te da se prepustio njenoj skrbi i pomoći, bio je najljepši dar onoj koja je bila u Boga potpuno uronjena. Osim što se divila njegovoj nebeskoj veličini, sad je imala prigodu diviti se i ljudskoj poniznosti. Ali ni tada Marija koja je Isusa primila kao dar neba da daruje čovječanstvu, nije zaboravila svoju majčinsku i odgojiteljsku dužnost. Mogla ga je darovati čovječanstvu samo kao Sina Božjega, te je stoga njen prvi odgojni čin bio da svoje dijete prikaže nebeskom Ocu od kojeg ga je i primila, kao što je znala da će on svoje poslanje u svijetu moći izvršiti samo ukoliko potpuno prikazan Ocu. Zato ga je četrdeset dana nakon rođenja odnijela u Hram prikazati sukladno Zakonu Gospodnjem, ali ne samo da ispuni preciznu odredbu Zakona, nego da izvrši nešto što je u duši kao Majka osjećala neophodnim. Prikazati Isusa u Hramu bio je najveći čin njene otvorenosti pred Bogom, kao i najveći odgojni čin kojim je Božjem Sinu mogla jamčiti cjelovit i siguran rast, jer ga nije sebeljubno čuvala za se, već ga odgajala pred Bogom i uz pomoć Božju.
Svaki kršćanski roditelj je primio u svoju obitelj i jedno dijete Božje koje treba ljudsku i božansku nježnost i toplinu da bi doseglo prave razmjere života, da bi kao odgojeno dijete moglo doći do zrelosti. Nijedan roditelj koji ne prikazuje Ocu nebeskome iskreno svoje dijete, moleći se da bude pravo dijete Božje i skrbeći oko toga svim svojim bićem, ne ispunjava na pravi način svoju roditeljsku dužnost. Štoviše, u odgojnom procesu zanemaruje upravo ono najbitnije, a to je odgoj u vjeri, odgoj za neprolazne vrijednosti i za život vječni.
Nebeska Majka nas i danas može naučiti takvim stvarnostima, te stoga, dok razmišljamo o otajstvenim sadržajima ovog blagdana, upravom svoje srce k njoj, da, kao posrednica i vrsna odgojiteljica, isprosi milost dobrog odgoja u svim kršćanskim obiteljima. Neka nam po njoj zasja istinsko Svjetlo, Krist Gospodin, koji je došao kao svjetlo na prosvjetljenje naroda i neka rasprši tmine našeg neznanja i nesnalaženja, postajući nam zalogom budućeg blagoslova u životu bez zalaza i mraka.
