13. nedjelja kroz godinu – A
Riječi koje Isus izgovara u današnjem Evanđelju mogle bi s jedne strane djelovati nezrelo i posesivno, kao neka vrsta nedopustivoga potraživanja koje ugrožava druge uvjetujući ih u njihovoj slobodi i izborima. Doista, moglo bi se učiniti da je riječ o nezrelom narcisoidnom adolescentu koji ne dopušta nekom svom prijatelji da poštuje i ljubi ikoga voli više od njega. Nezrela ljubav se onda realizira kroz prizmu posesivnog privlačenja ljubljene osobe kojoj se ne dopušta niti da samostalno diše, misli ili živi. Osim što je neodrživa, oni koji uđu u takvu u takav odnos kasnije se poprilično namuče da se oslobode jedno drugoga, to jest da se oslobode spona, grča i pritiska u koji nastaje uslijed posesivnosti. Na žalost, dogodi se da bude i tragedija do kojih se ljudi dovedu takvom nezrelom ljubavlju.
Isusove riječi doista mogu djelovati vrlo oporo, kao riječi onoga postavlja uvjete na bezuvjetnu ljubav svojim učenicima, a današnji je čovjek navikao da samostalno bira uvjete po kojima će živjeti i po kojima će izabirati. Može biti čudno što on tako postavlja uvjete na bezuvjetnu ljubav ne ostavljajući njima prostora da proturječe, da umanje ili već što drugo suprotno naprave, no u konačnici ne može biti drugačije. Jer uvjete postavlja onaj koji zna što je bezuvjetna ljubav, te je najveći uvjet ljubavi da bude bezuvjetna i bez granica. A kada se ostavi ljudima na volju da izabiru ljubav, pa čak da joj ne postavljaju svojih ljudskih uvjeta, već je žive kao slobodnu ljubav, uvijek se pokaže da je takva ljubav prepuna ograničenja koja je ne samo sputaju, već je i potpuno unište.
U svjetlu rečenoga, a s obzirom na moguće optužbe na Isusov račun da je njegova ljubav puna posesivnosti ili da joj pristupa poput nezrelog adolescentskog, vidimo da one nisu utemeljene. Znamo dobro da on pred svoje učenike nije postavio ovaj zahtjev iz posesivnih razloga, pa i onda kada im kaže da nemaju pravo nikoga ljubiti više od njega ako ga žele biti dostojni, jer u protivnom ne bi ih ljubi do mjere potpunog predanja za njih. Osim toga, ne bi ih učio da pravi prijatelj predaje život za svoje prijatelje, jer davanje života za prijatelje isključuje postavljanje ikakvih posesivnih zahtijeva. Osim toga, on nije bio nezreo da bi tražio da samo njega i isključivo njega ljube, a da druge mrze i odbacuju, jer dobro znamo da je tražio od njih da ljube čak i svoje neprijatelje. To samo znači da ove njegove riječi upravljene učenicima imaju posebno značenje koje treba istražiti i razumjeti u svjetlu njegova božanskog života i poslanja.
Doista, njegove riječi, s druge pak strane, u najboljoj mjeri i namjeri odražavaju pravu bit ljubavi. Kad bolje razmislimo, Isusov zahtjev učenicima odražava i bit prave ljubavi koje nema ukoliko ne postoji imperativ da se ljubi uvijek više i bolje, uvijek punije i predanije. Štoviše, ljubavi nema ako nema Boga koji je Ljubav i koji je jamči svojim životom, ili ako ga ne prihvaćamo kao mjeru istinske ljubavi. Jednako kao što ne bi bilo istine da nije onoga koji je apsolutna Istina. Tako se i Gospodin ovim riječima očituje kao onaj koji je jamac apsolutne ljubavi, te je zato tako kategoričan. Njemu je sasvim jasno da polovična ljubav nije nikakva ljubav. A svaka ljudska ljubav je polovična ako se ne trudi oblikovati prema Božjoj ljubavi, pa je zato neophodno da njega ljubav bude vrhovna i vrhunska ljubav koja u njima hrani svaku drugu ljubav. Jer u životu se, naime, mnoge stvari mogu podnositi kao polovične ili nesavršene, ali ljubav to ne dopušta. Ona pretpostavlja cjelovit i posvemašnji odnos, u protivnom je uopće nema. Onaj tko ljubi, uvijek ljubi na poseban način, te se prava ljubav prepoznaje po tome da treba ljubiti „više“, kako je to izrazio Isus u Evanđelju. Zato on traži od učenika da ljubav njega „više“ nego što mogu ljubiti svoje roditelje, svoju djecu, pa i sam svoj život, jer će im ta ljubav kasnije uzdići i svaku drugu ljubav po mjeri onoga koji je Višnji.
No upravo zato jer je prava ljubav bezuvjetna ljubav, ona može i morao postaviti uvjete svakoj drugoj ljubavi da je dovede do mjere bezuvjetnosti. U najmanju ruku zadaća je bezuvjetne ljubavi ukazati na to da ljubav treba težiti tome da bude bezuvjetna, uvijek savršenija i cjelovitija. Oni koji ulaze u ljubav s pretpostavkom slobode i slobodnoga prava da se ljube kako hoće i žele, najčešće ne vide da je podloga njihove ljubavi posesivnost, te nikada ne otkriju kako se ljubi na bezuvjetan način. Upravo jer je važna ova bezuvjetna Isusova ljubav, on svoje učenike potiče da ljube njega na takav način da njegovoj ljubavi ne pretpostave ništa drugo. Na taj način mogu kao učenici biti na visini zadatka, te će ih onda i vjernici primati otvoreno, velikodušno i srdačno. Moliti nam je stoga za taj dar bezuvjetne ljubavi da budemo dostojni Gospodina već ovdje na zemlji, te da u njegovoj ljubavi uživamo svu vječnost.