1. nedjelja došašća – C

Nova liturgijska godina otvara se evanđeoskim odlomkom u kojem nas Gospodin Isus ozbiljno upozorava na buduće tragične događaje čovjeka i čovječanstva, ali koji ipak ne bi smjeli zbuniti vjernike, nego u njima razviti dodatni ponos. Zato Gospodin i reče: Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Iz toga razaznajemo da i Gospodin zna da istinski vjernik u ovom svijetu živi skromno, bez lažnog trijumfalizma, prignute glave zauzeto radeći oko svoga spasenja. S druge pak strane zbog svojih uvjerenja je dodatno pritisnut. Okruženje mu nije sklono, jer ne dijele njegovo poimanje života, držeći ga preozbiljnim ili fanatično posvećenim nebeskim datostima, dok bi pravu istinu i pravi život, navodno, trebalo živjeti ovdje na zemlji.

Pokazuje se tako da čovjek današnjega vremena živi život s dozom naivnosti i površnog optimizma. On se čudi vjerniku zbog prevelike ozbiljnosti oko stvari koje mu se čine neznatne ili nebitne. Nije mu jasno da treba toliko skrbiti oko duhovnih vrijednosti ili vječne budućnosti kad svijet pruža mnogo zanimljiviju perspektivu. Tako ljudi danas ne promatraju vrijeme u njegovoj cjelovitosti, nego su se usredotočili na mali isječak svoga vremena u povijesti poistovjećujući ga ujedno sa zemaljskim. Sebi ne dopušta sagledati istinu o cjelovitom vremenu koje ide k vječnoj budućnosti, niti istinu da bi u svojoj današnjici trebao doživjeti dodir vječnosti. Zato već Gospodin Isus uočava dva sasvim suprotna stava koja ljudi zauzimaju, a nijedan od njih nije primjeren vjernicima. S jedne strane su oni koji su duhovno do te mjere opušteni, da su potpuno raspušteni, a s druge su oni koji se toliko opterećuju zemaljskim brigama, da niti uočavaju niti imaju vremena za duhovne potrebe.

Posljedice takvog života su uvijek pogubne, pa zato Isus upozorava: Pazite da vam srce na otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po zemlji. Zato, bilo da se odajemo slatkom i slobodnom životu, bilo da smo opterećeni zemaljskim obvezama i brigama do mjere da nemamo vremena za duhovne, tragedija je što ne uspijevamo uočiti koliko sebi štete time nanosimo. Uslijed svega rečenoga još smo slijepi da ne želimo vidjeti kako smo upali u zamku ovoga svijeta. No kad se jednom upadne u zamku ovoga svijeta, koju se uz to ne prihvaća kao zamku, onda je gotovo nemoguće vidjeti koliko smo slijepi za Božju prisutnost, te ćemo se opametiti tek o Kristovom drugom dolasku, kad nam njegova moć i slava zabljesne pred očima.

Stoga Gospodinova riječ želi u nama sada razbuditi svijest i vjeru u njegov dolazak, ne samo onaj budući, nego i onaj koji se već zbio i po kojem je utjelovljeni Gospodin trajno među nama, doduše u svojoj skromnosti i jednostavnosti, ali koji je ključ budućnosti. Jer za njegov budući dolazak se možemo pripremiti samo ako u vremenu svoje povijesti postojano živimo od njegove prisutnosti, osjećajući snagu njegove riječi koja nas krijepi. Zato nas vrijeme došašća usmjerava da se uspravimo i podignemo svoje glave prema Betlehemu, i da u vjeri promatramo onaj njegov neponovljivi dolazak u vremenu. Zato je za nas vrijeme došašća vrijeme vjere kojom se pripremamo doživjeti ga prisutna i utjelovljena i u naš život. Samo ako imamo vjeru i ako vjerom promatramo cjelokupnu stvarnost i povijest onda se nećemo dati zavesti niti ćemo se pokolebati živeći kreposnim životom, bez obzira kako to ljudi oko nas prosuđivali ili osuđivali. Izoštravajući svoj pogled vjerom možemo biti budni i moliti se da ne padnemo u napast, to jest zamku ovoga svijeta. A molitvom i duhovnom budnošću pobjeđujemo sve napasti i svoje slabosti, te se iz godine u godinu obnavljamo slaveći Gospodinovo rođenje.

Ražarimo zato vjeru i pripremajmo se revno za radosnu proslavu blagdana Božića, kako bismo mu se mogli u onaj Dan veseliti i kada dođe u slavi. Jer ako vjerom budemo budni, te dosljedno živimo ovo vrijeme došašća da možemo stati pred novorođenoga kralja, moći ćemo jednom, na koncu povijesti, stati i pred proslavljenoga Sina Čovječjega. Ako čisto srca idemo ususret rođenju Krista Gospodina, onda ćemo umaći svim nedaćama, jer nećemo morati uzmaći pred njim. U tom duhu ova nam je prva nedjelja došašća poticaj da s vjerom pogledamo prema budućnosti. A s vjerom gledati prema budućnosti znači da s jedne strane trebamo imati vjeru u bolju budućnost, a s druge da budućnost možemo ostvariti samo čvrstom vjerom u Boga, koji nam je zaštita i jamstvo protiv svih zamki i nedaća ovoga svijeta. Uspravimo se, stoga, i podignimo svoje glave jer se približuje naš Spasitelj.