U svemiru postoje crne rupe,
to jest prostor u kojem je velika masa
zbijena u malom prostoru.
Njihova je gravitacijska sila tolika,
poradi brzine kojom se kreću,
da joj se ništa ne može otrgnuti,
pa ni sunčeva svjetlost.

I u ljudskom životu postoje
opasne slične crne rupe
koje usisavaju ljudske duše
vodeći ih prema totalnom uništenju,
a to su crne rupe grijeha.
Grijeh je doista najveća crna rupa,
veća i od onih svemirskih,
jer zarobljuje i tijela i duše,
svodeći ljudsko postojanje
na proturječno ništavilo.
Čovjeka protegnuta neizmjernosti
i otvorena božanskoj veličini
grijeh zbija na ovozemni prostor
gušeći mu iskonsku veličinu.

No ta crna rupa ljudskog života
ipak nije moćnija od Božjeg Svjetla
koje je ušlo u ljudski svijet i život.
Ono je bilo kadro otrgnuti se
sili njezine gravitacije i zagrljaju mraka
donoseći čovjeku uskrsnu pobjedu.
A brzina mu je brzina vječnosti,
tako da ga crna rupa grijeha
nije mogla usisati i ispiti,
odbaciti i svesti na dimenzije
manje od dimenzija neizmjernosti.
Zato je on svojim zrakama
poremetio njezinu putanju
i raspršio gustu mrklu tamu
kojom je obavijala ljudski život.