Marioneta je zanimljiva lutka,
povezana nevidljivim nitima
s prstima nadahnutog umjetnika.
Dovoljan je tek pokret prsta
za pomak nekog od njezinih udova.
Pronalazi mjesto i ulogu u javnosti,
jer je prikladna za šaljive predstave,
i pogodna za dječje zabave.
No problem joj je beživotna ovisnost.
U sebi nema životvornog duha
niti odiše dahom slobode,
jer uz svu društvenu korist
samo je oruđe u tuđim rukama.
I nije loše što postoje marionete
u prigodnim dječjim predstavama,
gdje mališanima uljepšavaju trenutke.
Problem je što postoje u društvu i politici,
kao i one u upravi i gospodarstvu.
U tom duhu je golema tragedija
današnjega, modernog čovjeka,
kad se odriče svete veze
ljubavi i zajedništva s Bogom,
ne želeći vidjeti da tada postaje
beživotnom marionetom svijeta.
A najgore od svega ako se vjernik
u svom odnosu prema Bogu
postavi kao marioneta bez duše.
Kada postaje slijepi poslušnik,
umjesto radosni suradnik,
kad je bezvoljni izvršitelj,
umjesto slobodni ljubitelj
volje i naloga svoga Oca.