Komad klesanog kamena
stavljen u podnožje vrata,
uglačan nogama naraštaja
nosi ime kućnog praga.
On je više od običnog simbola
jer je bio granica svjetova.
Dijelio je privatno od javnoga,
osobno od društvenoga,
ali nadasve sveto od profanoga.
Štitio je neokrnjenom svetost
unutar obiteljskih zidova
braneći intimu od vulgarnosti,
njegujući ljubav i povjerenje,
svijet žrtve darivanja i predanja
od svijeta koji traži svoje žrtve.
Upravljao je noge ukućana
putem poštenja i mira,
ali i tražio da ih marno čiste
od prašine i vanjskih nečistoća.
Rado je kao drage goste
gladio trudne stope svetih
i primao veselo glasonoše radosti.

Stoga je nezamjenjiva sreća
kad je jedinorođeni Božji Sin
s praga nebeskih vrata
došao u naš ljudski svijet
kao najdraži obiteljski gost,
kako bi nas s našeg praga
doveo do vječnoga doma Očeva.