2. nedjelja kroz godinu – C

Odlomak Evanđelja koji čitamo danas opisuje nam kako je Isus učinio svoje prvo znamenje u Kani Galilejskoj pretvorivši vodu u vinu. Evanđelist sveti Ivan veli da je tako objavio svoju slavu, te da su njegovi učenici povjerovali u njega. No zbog važnosti ovog znamena, bilo bi korisno podrobnije propitati njegovo značenje ne samo za Isusove učenike, nego i za sve ostale sustolnike, kako domaćina slavlja, tako i goste. Jer i oni koji su bili zabavljeni slavljem da nisu vidjeli niti da je vino došlo kraju, a niti su vidjeli čudo koje je Isus učinio, ipak su prema učincima osjetili da se nešto dogodilo. Primijetili su barem da situacija nije izmakla kontroli, da slavlje uredno teče, te da nema onih uobičajenih podvala na koje su inače ljudi navikli u takvim prigodama. To će ravnatelje stola, nakon što je okusio vodu što je postala vinom, izraziti govoreći zaručniku: Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.

Ravnatelje stola je bio svjestan, a to je rekao i zaručniku, da se mi ljudi znamo služiti sitnim trikovima i podvalama koje se počesto i ne primijete, ili ako se primijete zna već biti kasno da se na njih reagira. Tako na primjer svi mi volimo ostaviti dojam na druge, pri čemu je važan upravo onaj prvi trenutak i doticaj s drugima. Pogotovo ako imamo određene planove i želje, ako nešto od nekoga očekujemo ili želimo ga iskoristiti ili se njime okoristiti. Ima ljudi koji pomno planiraju, do u detalje, kako drugoga očarati i osvojiti svojim likom i sposobnostima, pogotovo ako im nakon toga žele nešto podvaliti nakon što su ih u prvi mah opčinili i zavarali. To je samo razvijeniji oblik onoga što svi ponekad spontano činimo kad se želimo dopasti drugima, pa i onda kad ne želimo ništa konkretno od njih, nego jedino da imaju o nama lijepo mišljenje. Ali ima i ljudi koji se time i profesionalno bave, kojima je dio posla da nude svoje usluge i proizvode, što se često svodi na to kako pronaći žrtvu kojoj će podvaliti i preko nje se naplatiti. I nije riječ samo o pojedincima koji proučavaju i pripremaju se kako psihološki obraditi svoje potencijalne ‘žrtve’, nego se počesto i sva medijska komercijalna promidžba bazira na tim istim pravilima. A najčešće nastradaju oni maleni, naivni i neupućeni.

Upravo zato razumijemo zašto je ravnatelj stola imao potrebu pohvaliti zaručnika što se nije poslužio takvim trikom kojim se mnogi služe. Mnogi, doista, na početku slavlja daju dobro vino da ostave dobar dojam i da bi ih ljudi hvale za gostoprimstvo i dobru pripremu svadbe, a kad se kasnije uzvanici ponapiju, onda im je dobro i loše vino. Svi, međutim, znamo da je ovo razmišljanje za kratke staze, te da jamči samo kratkotrajan uspjeh. Može netko u prvi tren ostaviti dobar dojam, sačuvati lijepo mišljenje i sliku o sebi, pa čak i steći određenu korist na temelju toga. Ali takvo je razmišljanje kratkoga daha, te se prije ili poslije prozre čemu je služila lijepa pojavnost kojom se htjelo ostaviti dojam. Jer svi dobro znamo da nas vlasnik u restoranu, prodavač u dućanu, izvođač na poslu možda mogu i u nekoj mjeri prevariti i podvaliti neki svoj proizvod za ono što nije, ali to može biti samo jednom, nakon čega je i sebi nanio trajnu štetu, jer je tim činom izgubo kupce i korisnike svojih usluga.

U svjetlu svega rečenoga bolje shvaćamo od kolikog je značenja bilo Isusovo čudo i koje su bile njegove posljedice i za ove ljude koji nisu znali što se točno dogodilo. Kao ‘čuvar dobroga vina’ zaručnik nije izgubio ugled, te nije morao tražiti neko od nečasnih rješenja kako bi spasio izvanjsku pojavnost. Nije se odlučio “na kemiju” – na podvalu lošega vina, premda bi možda i takvo što napravio kad bi došao u škripac poradi nestašice vina. A i ravnatelj stola je spasio mišljenje i stav o ljudima. Osvjedočio se da još uvijek ima dobrih ljudi, koji ne podvaljuju drugima, koji se ne služe trikovima da bi formalno sačuvali ugled, a u biti gledali samo svoju korist. Poradi svega što se dogodili imao je razloga vjerovati u ljude. Imao je razloga biti sretan zato što još uvijek ima poštenih i neiskvarenih pojedinaca koji se ne služe varkama i opsjenama.

Iz svega toga iščitavamo koliki je blagoslov tim ljudima bila Isusova nazočnost. Isus kao uzvanik i naš sustolnik u važnim trenutcima života pomaže i nama da sačuvamo dobro vino svojih duša, mnogo dragocjenije od bilo koje koristi, časti, vlasti i uspjeha. Ništa nije vrijedno naše čestitosti i poštenja, jer od prividnih uspjeha i rezultata nema koristi ako u temeljima svega ne stoji izgrađena i neiskvarena ljudskost. Isusova prisutnost u nama čini da se ne skrivamo iza podvala, iza lijepe slike i dojma, nego da brižno pazimo na častan, pošten i krepostan život i odnos prema drugima.

Uostalom, na takav način je i sam Gospodin ušao u svijet i u javnost. Niti je želio, niti se bavio time kako ostaviti dojam na one oko sebe, nego je htio biti jednostavni sudionik njihova života, te tako i onih važnih događaja kao što je mogla biti svadba. Ali kad je došao trenutak da pokaže moć i slavu, pokazao ju je, ali ne sa željom da se on pred drugima istakne, nego da pomogne i spasi situaciju koja je prijetila izmaknuti kontroli. Zato je i ove ljude obdario lijepim međusobnim iskustvom, što nije moglo biti umanjeno, nego povećano i onda kad su eventualno saznali što se točno dogodilo. Kao što je dao svojim učenicima prigodu da povjeruju u njega, tako je dao i njima. Naravno, bila im je prigoda da stvore čvrste odluke za život prema pravoj ljudskosti, te da nastave vjerovati i u ljude.

Isus doista pred nikim nije htio stvarati dojam, nego je samo u svoj obzirnosti pokazao svoju stvarnost, svoju slavu. Nije ih htio zavarati dojmom, pa ih izvarati, nego je u njima htio razbuditi vjeru koju mogu imati kao najsnažniji pokretač i motiv ljudskosti. Upravo on, utjelovljeni Božji Sin, daje nam razloga vjerovati u Boga i u čovjeka. U Boga poradi njegove dobrote, svemoći i blizine kojom nam dolazi ususret, a u čovjeka koji prima njega i ponaša se u skladu s njegovom riječju. Odazovimo se ovom pozivu, te i sami postanimo i budimo čuvari dobroga vina.