Zima je vrijeme studeni i leda,
ali ima i svoju lijepu stranu
u vidu snježnoga ogrtača,
čudesno lijepoga napose onda
kad je neokrnjen u svojoj bjelini.
No upravo na takvom bijelom
neokrnjenom ogrtaču
najbolje se uočava svaki trag
i svaka moguća promjena
koja vrlo upadljivo narušava
njegovu cjelovitost i bjelinu.
Zato je u narodu i postojala
pučka izreka koja veli:
Ne pada snijeg da prekrije brijeg,
već da svaka zvijer pokaže svoj trag.
Isto vrijedi i za duhovnu stvarnost.
Oni koji po Božjem daru i volji
živjeti čisto, sveto i neporočno,
oni su poput snježnog ogrtača
koji bjelinom prekriva zemlju.
Ali upravo zahvaljujući njima
očituju se tragovi i stavovi
onih bezbožnih i bezočnih
koji se ne dive darovanoj bjelini,
već je svojim grješnim životom
okaljaju gdje god stignu.
Bez obzira na to što počesto
moraju biti žrtve i dopustiti
da po njima gaze noge zvijeri,
oni su dar neba onima
koji žele naučiti i slijediti primjer
neoskvrnjenog i čistog života.