25. nedjelja kroz godinu – C

Kao pozoran promatrač pojava oko sebe, Isus je koristio svaku prigodu poučiti svoje slušatelje važnim stvarima iz duhovnoga života. Tako je i ispričao ovu neobičnu prispodobu koja u prvi mah zbuni slušatelje, jer je za ‘dobar’ primjer naveo jednog nepoštenog upravitelja koji je iskoristio prigodu i položaj da se obogati, ali isto tako da stekne bogatstvom prijatelje koji će mu kasnije pomoći, kao njegovi dužnici, kada se razotkrije što je sve radio. Najneobičnije od svega zvuči izjava da je i sam gospodar, oštećena strana u svemu tome, pohvalio nepoštenog upravitelja kako je snalažljivo postupio. Mnogi potom pomisle kako je i Isus na strani tog nepoštenoga upravitelja, te kao da njega stavlja za uzor drugima, to jest kako on onda poziva svoje slušatelje da idu putem ‘snalaženja’, što bi značilo putem podvala, prijevara i kriminala. Štoviše, Isus to nije nikada hvalio, već je to uočavao kao pojavu među ljudima, za koju i danas možemo reći da nije iskorijenjena, ma koliko se ljudi trudili ukloniti korupciju i kriminal iz vlastitoga društva. No Isus ide dalje od pojavnosti, te svojim slušateljima ističe tako zoran i općepoznat primjer, ali ne da ih potakne na zlo, već da im i preko takvih primjera uputi duhovnu pouku.