Pčelama bi bio uzaludan
sav trud oko proljetnog
skupljanja cvjetnog nektara
da nemaju gdje odložiti
i prikladno čuvati
prikupljeni materijal.
Za to im služe stanice saća
– skladište prerade nektara
u kojem nastaje obrada
svih korisnih sastojaka
i pretvaranje u med.
Sličan proces je potreban
u duhovnom iskustvu:
ako dobro ne uskladišti
na prikladnome mjestu
plod rada i mukotrpnog truda,
može mu se dogoditi da mu
sve što skuplja i stječe
propadne i bude beskorisno
za vječno spasenje.
Gospodin nam je zato
dao srce da sve što imamo
skladištimo u njega,
te obavijemo i zaštitimo ljubavlju
koja sav rad naših ruku
pretvara u slatki,
hranjivi med života
i nama i onima oko nas.

16. nedjelja kroz godinu – A

Drugu nedjelju za redom slušamo Isusove pouke u prispodobama uzete iz poljodjelskog seoskog života, a kojima je Gospodin opisivao važne duhovne stvarnosti. Dok je prošle nedjelje naglasak više bio na osobnome primanju sjemena Božje riječ i plodnosti, ovisno o mjeri i raspoloživosti primanja, dotle ove nedjelje slušamo prispodobu koja daje sličnu pouku, ali upravljenu za život društva. Jer o plodnosti ili neplodnosti pojedinca ovisi također i plodnost i neplodnost društva u cjelini. Doista, gotovo da nema nekoga od nas koji nije imao nešto što bismo mogli nazvati neobičnim iskustvom. Naime, kad se baš svojski potrudimo da sve činimo dobro, kad se založimo da sve što činimo bude na slavu Božju i sukladno njegovoj volji i odredbama, upravo tada prolazimo kroz velike kušnje i nailazimo na velik prepreke u životu. To nas tjera da se pitamo odakle i zašto se događa tako da upravo onda kad radimo sve kako treba, dođu kušnje i nevolje, razne protivštine i dodatne poteškoće? Ili pak to možemo vidjeti jasno i u odgoju djece. Nema toga roditelja koji ne želi dobro svojoj djeci i koji ne teži k tome. Potom ima i velik broj onih koji se trude do kraja prenijeti sve vrijednosti, odgojiti ih kao prave kršćane i vjernike. Koliki su se samo pitali kako je to moguće i zašto se događa da dijete kojemu se da sve najbolje