Vazam – nedjelja uskrsnuća Gospodnjega

Danas na ovaj posebni dan, dan Kristova uskrsnuća, pred praznim grobom, ali srca punog vjere, nastojim koliko nam je dano razumjeti ovo neizmjerno otajstvo. I moramo priznati da nam nije lako, jer je uskrsnuće Gospodinovo događaj koji nam izmiče i ne možemo ga lako, onako na prvu razumjeti. Doista je potreban trud vjere kako bismo barem malo odškrinuli vrata praznoga Kristova groba i primili dar spoznanja i milost koju nam to isto uskrsnuće daruje. No naša zbunjenost je sasvim normalna, kao što je bila zbunjenost i apostola i žena koje, jer je teško pojmiti događaj koji izmiče ljudskom iskustvu, o kojemu baš nitko nije imao saznanja. I to možemo sebi predočiti nekim usporedbama da nam bude jasno koliko je shvatljiva naša udaljenost od Kristova uskrsnuća i kako nam se može dogoditi da nam prazni grob i ostali svjedoci ne budu tako uvjerljivi i da nam se ne učine presudnima za naš doživljaj uskrsne poruke. Tako na primjer, tko ne vjeruje u Boga, ne može niti započeti razmišljati o uskrsnuću. Jednako tako, tko ne doživljava vlastite grešnosti, ne može osjetiti učinke Kristova ustajanja iz groba. Tko ne osjeća svoju odgovornost pred vječnim sudom i Bogom sucem, tko nema jasne vjere, njemu događaj Kristova uskrsnuća potpuno izmiče.

Doista, mnogo toga nam izmiče kad nemamo iskustva, a kad baš o nečemu ništa ne znamo, teško nam se to može predočiti i teško nas se može dojmiti. Kao što slijepoj osobi ne možemo dočarati ljepotu boja, tako i nevjerniku ne možemo dočarati ljepotu uskrsnuća.