Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje
Danas na nedjelju Cvjetnicu spominjemo se Gospodinova javnog i svečanog ulaska u Jeruzalem nekoliko dana prije nego će podnijeti svoju muku. Dok je u svim svojim prethodnim dolascima dolazio otvoreno, ali ne i svečani i službeno, za ovaj dolazak on se priprema na poseban način. Jer je odlučio dovršiti djelo spasenja, sada ulazi svečano i želi pokazati da dolazi s poslanjem. A to poslanje je kraljevski ulazak najavljen po prorocima koji su prorokovali da će doći krotki kralj jašući na mladom magarcu. Zato je Isus i poslao učenike pred sobom da mu pronađu i dovedu to magare na kojemu je ušao svečano i javno u Jeruzalem. I doista, mnoštvo mu je mahalo, klicalo i pozdravljalo ga kao Sina Davidova koji dolazi u ime Gospodnje. Dakle, pozdravljali su ga kao potomka iz kraljevske loze Davidove koji će sjesti na prijestolje Davidovo, kako je anđeo svojedobno rekao presvetoj Djevici, s obećanjem da će kraljevati nad domom Jakovljevim uvijeke i da njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Tako je on došao kao kralj i prorok naočigled cijeloga naroda, jer poslanje koje je imao izvršiti bilo je javno mesijansko poslanje i javno proročko-kraljevsko služenje narodu.
Iz njegova javnog poslanja pred Bogom i ljudima, proizlazi i potreba da ga i narod javno prepozna i počasti kao svoga Mesiju, kralja i proroka. Zato mu je mnoštvo klicalo i slavilo ga, a on je primio kao krotki kralj to iskazivanje počasti jer je znao da je došao njegov čas da preda život za spasenje ljudi. No iz njegovog javnog služenja i poslanja koje ostaje trajno, ostaje trajna obveza i naroda da ga javno slavi i časti kao Mesiju. To javno čašćenje i slavljenje događa se danas u ophodu i svečanim pjevanjem i ulaskom u crkvu kao što je on ušao svečano u Jeruzalem. Ali to nije sve, jer samo izvanjsko slavljenje nije dovoljno, jer Isusa slaviti znači slaviti ga vlastitim životom živeći kreposno i sveto. Javno slaviti Isusa pretpostavlja unutarnji duhovni život i unutarnju svjedočanstvo vjere i zajedništva, te prisni odnos s Isusom.