Preobraženje Gospodinovo – A

Dok danas slavimo blagdan Gospodinova preobraženja čitamo izviješće svetoga Mateja o samom događaju koji se zbio na visokoj gori koju je Isus izabrao za mjesto očitovanja svoje uzvišene slave trojici učenika. Ovu visoku goru sveti će Petar kasnije u svojoj Poslanici nazvati Svetom gorom, jer je na toj gori vidio sjaj svetosti svoga Gospodina i Učitelja. Odlazeći na goru, Isus bira trojicu učenika: Petra, Jakova i Ivana, jednako kao što bira osamu kao najprikladnije ozračje za otajstveno očitovanje za koje se spremao. No nakon što je prošao sam događaj preobraženja pred njihovim očima, i kada su se već vraćali s gore, Isus im je dao vrlo neobične upute kako se ponašati nakon ovog jedinstvenog iskustva. Štoviše, čak im je zapovjedio kako se trebaju ponašati: „Nikomu ne kazujte viđenja dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.“ Dakle, Isus je htio da oni steknu duhovno iskustvo njegove slave, ali im je zabranio da drugima prenose to iskustvu sve dok on ne uskrsne od mrtvih. Očito je imao dobar razlog kada je samo njih trojicu izabrao za to iskustvo, a još veći razlog kada je i njima trojici zabranio da o tome govore dok ne dođe prikladno vrijeme.

Ova zabrana je neobična, jer im nudi određeno iskustvo koje ih je ispunilo izuzetnim dojmom. Neobična, jer onda se postavlja pitanje zašto ih je poveo na goru da im pokaže svoju slavu i sjaj preobraženoga lica ako im je zabranio da o tome govore. Takva zabrana krši sve odredbe našeg ljudskog shvaćanja, jer ako postoji nešto što želimo drugima povjeriti, onda je to neko izuzetno iskustvo, neka posebna spoznaja koja nije dana drugima, već samo nama. S druge pak strane, kao što je dosljedno logično, ova zabrana nije apsolutna, već relativna i vremenita, inače ne bi imalo smisla njegovo preobraženje pred njima. Jer ako ih je izabrao da ih povede sa sobom na goru, imao je cilj, a taj cilj nije mogao ostati zatvoren i privremen unutar granica njihova iskustva i nije Isus to napravio samo radi njih trojice.

Naprotiv, napravio je nešto što će im biti povjereno da propovijedaju svim ljudima, a ne samo neka privatna objava i privatno iskustvo za njihovu internu uporabu. Doista, Isus ih izabire da budu „očevici njegova veličanstva“, kako će nešto kasnije sveti Petar zapisati u svojoj Poslanici kada se bude spominjao ovoga događaja. No kada ih izabire za očevice, ne želi da budu parcijalni, jer i najveći događaj pokazivanja slave, ako se ne shvati i ne stavi kao kamenčić u cjelinu mozaika, ne može kasnije biti plodonosno naviješten drugima.