20. nedjelja kroz godinu – A
Današnji evanđeoski tekst obnavlja nam u sjećanju jedan događaj koji su evanđelisti zapisali jer je bio neobičan. Neobičan je bio utoliko što se je Gospodin Isus oglušio na izričiti zahtjev i veliku potrebu jedne žene Kanaanke samo zato jer je bila Kanaanka, a koja je molila da joj oslobodi kćer od opsjednuća. S obzirom da znamo da je on poradi toga došao na svijet da istjeruje zloduhe iz ljudi i iz svijeta, tim više čudi njegovo odupiranje kako njezinu preklinjanju, tako isto i posredovanju njegovih učenika koji su ga molili da joj udovolji jer je njezina vika bila nesnošljiva. S dva kratka odgovora obrazložio je svoj stav. Najprije je učenicima rekao da je poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova, a potom je rekao ovoj ženi da ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima. No i ova žena imala je na njegove riječi odgovor koji je bio presudan da ishodi što je tražila, jer je u njoj već postojala jaka vjera u njega, u božansko obilje njegove milosti i njegovu svemoć po kojoj je znala da za njega učiniti čudo znači kao dati nekoliko mrvica hrane s obilnoga stola. Zato mu je i uzvratila: „Da, Gospodine! Ali i psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!“
Isusov odgovor ovoj ženi i njezina replika se isprepleću i upotpunjuju sliku o jednoj važnoj životnoj istini koja u ovom razgovoru nije jasno izrečena, ali je pretpostavljena. A to je istina da je Bog izabrao jedan narod da preko njega daruje svoje obilje svim narodima. S druge pak strane taj isti narod se ponašao kao izgubljene ovce, tako da ih je uvijek iznova Bog morao tražiti i privoditi u svoj ovčinjak. Drugim riječima rečeno, lutajući u bezboštvo i bezakonje odnosili su se nezahvalno i nemarno prima svim dobrima koja im je on davao.
