Krist Kralj – B

Čovjek je sam po sebi biće slabo i nedosljedno. Ma koliko se pravio jakim, u konačnici je po svojim sposobnostima i darovima samo vrlo nesiguran i nepostojan. Štoviše, redovito bježi od sama sebe i od traženja sigurnosti tražeći utočište u nesigurnostima koje procjenjuje prihvatljivijima od tražanja sigurnosti koja bi sigurno bila zahtjevnija od svega što je prije toga kušao. Ali ujedno bi bila i poželjnija i sigurnija. Njegova nesigurnost i nestalnost dolaze do izražaja kada je riječ o istini i stavu prema njoj. Kao povodljivo biće čovjek često prihvaća bilo kakvu lažnu tezu i nesigurnu teoriju, samo da prikrije loš i neizgrađen stav prema istini i pred istinom. U svojoj slabosti ne želi ozbiljno stati pred vlastiti život, spoznati i priznati istinu koja mu je došla u susret i daruje mu se. Točnije, koju mu Bog šalje i daruje! Čovjek kao da se boji sigurne spoznaje za koju uistinu treba hrabrost, ali, međutim, ima hrabrosti za kukavičke stavove neznanja i lažnog znanja koji dovode u pitanje njegovu čestitost i ćudoredan život. Ima ‘hrabrosti’ za stavove koji ne iziskuju da životno stane pred to što govori i zastupa, već prihvaća samo kao neko znanstveno naklapanje, raspravu ili nadmetanje u vještini riječi od koje nema koristi njegov život. Zato se danas ljudi bave istinom na akademski, društveni, politički ili pragmatični način, a da u nijednom od tih slučajeva nisu spremni uložiti život u to što govore i zastupaju, jer i sami znaju da im takve istine nisu uopće životno važne.

U takvoj se ulozi našao Pilat kada je na svome sudištu Isusu postavljao sudska pitanja kao profesionalac koji treba odraditi posao, a ne kao čovjek istinski zabrinut za sudbinu jednoga čovjeka kojega bi trebao suditi po istini. Osim toga nije uopće bio zainteresiran da ne ugrozi vlastitu ljudskost neispravnim postupkom, već je više držao da povuče poteze koji su mu karijerno bili prikladni da ne ugrozi vlastiti položaj. Zato kada pita Isusa je li on kralj židovski, Isus mu uzvraća protupitanjem: „Govoriš li to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?“ Time mu Gospodin daje do znanja da treba zauzeti osoban stav prema onima s kojima razgovara i koje sudi, te im pristupiti kao osobama s ljudskim dostojanstvom. U tom smislu je trebao pokazati želju da spozna cjelovitu istinu koja bi ga osposobila da ‘govori sam od sebe’ – to jest iz vlastitog uvjerenja, a ne samo da rješava delikatno poslovno pitanje. Pilat, kolikogod ima zadaću objektivno istražiti i ispitati slučaj, ne može biti objektivan ako nije osoban, ako slučaju ne pristupi nepristrano u punoj svijesti i odgovornosti pred vječnom istinom.