1. nedjelja došašća – C
Današnjom nedjeljom započinjemo došašće i novu liturgijsku godinu u koju nas uvodi evanđelje po Luku na vrlo neobičan način. Naime, ovaj tekst je dio Isusove najave njegova drugoga dolaska, a u današnjem misnom slavlju je u funkciji boljeg razumijevanja došašća kao priprave za proslavu Božića, to jest njegova prvoga dolaska na zemlju. Tekst je neobičan i radi toga što Isusove riječi zvuče gotovo prijeteće, kao da bi njegov dolazak sadržavao prijetnju za čovječanstvo, dok znamo da s njegovim dolaskom među nas dolazi nam utjeha i spasenje, sukladno proročanskim navještajima njegova dolaska.
No kad malo dublje razmotrimo Isusove riječi, onda shvaćamo da je stvarnost sasvim drukčija. On naime nigdje ne prijeti svojim dolaskom kao da će njegov dolazak biti uzrok zala koja će zadesiti ovaj svijet. On je samo izrekao tvrdnju o nečemu što će se dogoditi, to jest zadesiti čovječanstvo, a možemo reći da je to stalni povijesni scenarij koji se obnavlja iz naraštaja u naraštaj. Zato je čovječanstvo zahvaćano tjeskobama i nevoljama koje nastaju poradi nas i naše ljudske ograničenosti. Naša narav je krhka i ranjiva, te je nedaće ovoga svijeta lako ugroze i dovedu u pitanje, te je poljuljaju nevolje i prirodne pojave kako na zemlji tako i na nebeskim tijelima. U svakom slučaju, ništa od toga nas neće mimoići, kao što nas neće mimoići niti trenutak presude nad našim ponašanjem i životom kao takvim. No ako iz tog gledišta sagledamo Isusove riječi, onda postaje jasno da njegove riječi nisu bile prijeteće.