4. nedjelja došašća – C

Nakon tri nedjelje u kojima nas je riječ Božja pripravljala za blagdan rođenja Gospodinova, nudeći nam na poseban način da intenzivno razmišljamo o načinu na koji je Ivan Krstitelj pripremao puk Božji za dolazak Mesije, ove nedjelje upravljena riječ otkriva nove detalje Božjega dolaska među nas ljude. Jer običan čovjek je mogao imati svojih očekivanja glede samoga Mesije, te ga zamišljati prema svojoj viziji ili prema svojim potrebama. No onaj tko je navikao na neobičnu Božju logiku, dobro je znao da će Bog na neki način iznenaditi čovjeka, premda je ljude na sebi svojstven i profinjen način pripremao. Naime, pozorni slušatelj i u današnjim tekstovima treba razaznati nijansiranu poruku koja prodire u dušu, krijepi je i jača, te s druge strane ima sigurnost da neće pasti u zamku ishitrenog zaključivanja. Jer i u prvom čitanju iz Knjige proroka Miheja se otkriva da će onaj koji dolazi „izvoditi svoje stado silom Gospodnjom, veličanstvom imena Boga svojega“, te će „rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemlje“. A ni psalam ne zaostaje u tome zazivajući Boga nad vojskama koji sjedi nad kerubima da zablista, da probudi silu svoju i da pritekne u pomoć.

U prvi mah se i nama svima čini tako privlačnom ideja da Bog dođe u svojoj moći, te da umjesto nas obavi određene poslove tako što će svojom snagom i mišicom urediti stvari za koje mi mislimo da su u neredu, da posloži ono što nije složeno kako treba, te da će na taj način zajamčiti mir i stabilnost ne samo jednom čovjeku i narodu, već svim narodima i ljudima. No ako potom promatramo reakciju svete Elizabete kad joj dolazi Presveta Djevica, vidimo da ona prepoznaje u skromnom liku svoje nazaretske rođakinje Božju prisutnost koja ne dolazi izvanjskom moću i silom, već tiho u utrobi ponizne i čiste žene.