2. korizmena nedjelja – C

Nema tog čovjeka koji ne sanja boljitak društva i životnih okolnosti, kako svojih tako i osoba pored sebe. No nijedan pomak i napredak se ne ostvaruju sami od sebe, već je potreban dužni napor da se dogodi ona pozitivna promjena. No ako ne znamo pravi put kako izvršiti promjenu ili ne primijenimo prava sredstva, ta pozitivna promjena često ostane na razini plana i želje, a da se ne dogodi u stvarnosti. Jer uglavnom kad mi ljudi planiramo promjena, onda redovito mislimo na to da je jedini put do boljitka mijenjati stvari oko sebe, to jest poboljšavati sustav i uređenje u kojemu živimo. Međutim, kolikogod to bio jedan od ciljeva da se poboljšaju uvjeti života i životno okruženje, najčešće zaboravljamo koji je pravi način koji nas dovede do promjena. Ili pak zaboravimo ili previdimo što prava promjena mora sadržavati, pa se onda damo uvjeriti da je dovoljno unijeti u društvo više novca i novih ulaganja kako bi došlo do preobrazbe. Istina je da je i to potrebno, te oko sebe uočavamo da se događaju poboljšanja koja zovemo infrastrukturnima. I ona su prijeko potrebna za bolje funkcioniranje društva, te i njih treba vrednovati pozitivno, ali samo poboljšanje infrastrukture i društvenih sustava nije dovoljno da bi se moglo optimistično proglasiti napredak čovjeka i društva.

Naprotiv, ako društvene promjene nisu plod unutarnje preobrazbe čovjeka, onda ostaju samo na površini i riječima, a ne dotiču čovjeka i ne ostavljaju dubljega traga u životu. Zato nas naš Gospodin Isus uči na našem korizmenom putu da je jedina preobrazba kojoj trebamo težiti i koju trebamo ostvarivati ona unutarnja, duhovna, te o njoj ovisi svaki drugi plod i napredak. On svoje učenike poziva na goru i pred njima se preobražava da im pokaže što treba biti stvarni cilj ljudskih nastojanja. A ukoliko se ostvari taj cilj, to jest kad se čovjek preobrazi sukladno božanskom modelu, to će za posljedicu imati i preobrazbu društva jer će tako unijeti nove odnose u svoju životnu stvarnost. Jer samo preobražen čovjek može preobražavati stvarnost oko sebe, a mi uzalud očekujemo da bolji zemaljski uvjeti stvore bolje ljude, što se nikad ne događa.